Prava deteta

Praxis

Praxis

utorak, 20 decembar 2016 00:00

Visoka cena besplatne pomoći - NUNS

Vuk Raičević, pravnik u Praxisu, u razgovoru za prilog NUNS-a na temu besplatne pravne pomoći, govorio je o pravno nevidljivima licima. 

Tekst možete pročitati na sajtu NUNS-a

Savet Evrope, u saradnji sa mrežama EuroChild i ChildPact, održao je u Strazburu 15. i 16. decembra 2016. godine seminar o socijalnim pravima, zaštiti dece od nasilja, efikasnom zagovaranju na nacionalnom nivou, kao i raspoloživim instrumentima Saveta Evrope za zaštitu prava deteta. Sastanak je okupio 46 učesnika nacionalnih, regionalnih i evropskih mreža i koalicija, međunarodnih organizacija, OCD-a i Saveta Evrope. Mrežu organizacija za decu Srbije - MODS predstavljala je Jasmina Miković iz Praxisa, članica upravnog odbora MODS-a.

Regina Jensdottir, direktorka odeljenja za prava deteta u Savetu Evrope, predstavila je generalne perspektive i metode rada Saveta Evrope, uključujući Strategiju za prava deteta (2016-2021). U cilju garancije prava deteta, Strategija postavlja sledećih pet prioriteta: jednake mogućnosti za  svako dete, participaciju dece, život bez nasilja, pravdu po meri deteta, i prava deteta u digitalnom okruženju. Deca iz zemalja članica Saveta Evrope   uživaju  čitav niz ljudskih prava, koja su osigurana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, Konvencijom o pravima deteta UN i drugim međunarodnim instrumentima za ljudska prava. Ona uključuju građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ova strategija ima za cilj da obuhvati sve ove grupe ljudskih prava i utvrdi obaveze Saveta Evrope i njenih članica kako bi ta prava postala realnost za svako dete.

Pored toga, jedna od tema su bili i instrumenti Saveta Evrope za zaštitu dece od nasilja. Važno je napomenuti da su izuzetno značajni dokumenti u borbi protiv nasilja nad decom: Konvencija o zaštiti dece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (konvencija Lanzarote), Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) i Konvencija o borbi protiv trgovine ljudima.

Dalje, istaknuto je zašto je Evropska socijalna povelja značajna za prava deteta i kako ona funkcioniše. Takođe, Sekretarijat Evropskog suda za ljudska prava je pojasnio značaj suda u oblasti prava deteta i predstavio je najnoviju sudsku praksu.

Učesnici su ohrabreni da koriste instrumente Saveta Evrope, kao što su pravni instrumenti, rezolucije, izveštaji i preporuke kojima bi pozivali svoje vlade na odgovornost. Predstavnici Saveta Evrope su istakli da je od velikog značaja da se podstakne efikasnije dostavljanje informacija Savetu Evrope, i da organizacije civilnog društva odlučnije zagovaraju kako bi se pozitivno uticalo na rad i na efikasnost nadzornih tela Saveta Evrope, i unapredila primena  standarda Saveta Evrope.

Koordinatorka Praxisovog programa za migracije, Marijana Luković, u razgovoru za Oradio govorila je o teškim uslovima u kojima se nalazi sve veći broj izbeglica u Beogradu i Srbiji, kao i o preprekama sa kojima se susreću pokušavajući da dospeju do zemalja Evropske unije. 

Tekst možete pročitati na portalu Oradio.

Tokom poslednjih par meseci Praxisu se sve više obraćaju građani koji se susreću sa problemima prilikom pokušaja da zamene ličnu kartu, a zbog neposedovanja državljanstva Srbije. Naime, ti ljudi rođeni su u nekoj od zemalja regiona, posedovali su trajne lične karte i nisu bili svesni da nisu upisani u knjige državljana.  Sada moraju do kraja 2016. godine da zamene staru trajnu ličnu kartu novom, biometrijskom. Pored ljudi poreklom iz Hrvatske, BiH, Makedonije, Crne Gore, Slovenije, za pomoć su se u nekoliko slučajeva obratila čak i lica rođena u Bugarskoj i Rumuniji.

Reč je uglavnom o starim licima rođenim dvadesetih ili tridesetih godina prošlog veka, koja u mestu svog rođenja nemaju nikoga ko bi im mogao pomoći u pribavljanju dokumenata koja bi se koristila kao dokaz u postupku prijema u državljanstvo Srbije koji su prinuđeni da pokrenu. Ova lica su često nemoćna, bolesna, nepokretna, slepa ili sama, te im je odlazak do suda radi overe punomoćja, ili do policijske uprave, radi podnošenja zahteva za prijem u državljanstvo, gotovo nemoguć. 

Iako službenici policijskih uprava sa kojima Praxis sarađuje izlaze na teren kako bi od onih najugroženijih uzeli zahtev za prijem u državljanstvo, prema njihovim rečima, na zahteve novonastale situacije je veoma teško odgovoriti. Naime, problemi sa kojima se pomenuta lica najčešće suočavaju su nemogućnost overe punomoćja i neposedovanje finansijskih sredstava potrebnih za plaćanje takse za prijem u državljanstvo (skoro 18.000 dinara). S tim u vezi, neretko se dešava da se pojedine policijske uprave obraćaju Praxisu kako bi pomogle socijalno najugroženijim građanima da pribave potrebna dokumenata. Međutim, izvesno je da se u ovoj situaciji nalazi mnogo veći broj ljudi, koji ne znaju kome da se obrate za pomoć, ili ne znaju da moraju da zamene svoje lične karte, odnosno smatraju da su trajne i kao takve još uvek važeće. 

Takođe, neretko se dešava da dokumenti koje Praxis uspe da pribavi iz drugih zemalja sadrže greške kao što je nepostojanje napomene o zaključenju braka i promeni prezimena, greške u datumu rođenja u odnosu na onaj koji je upisan u postojećoj ličnoj karti, greške u imenu i prezimenu, ili mestu rođenja. U takvim situacijama, dok se ne izvrše neophodne ispravke, ova lica nemaju mogućnost da pokrenu postupak prijema u državljanstvo. Sa druge strane, postupak ispravki pomenutih grešaka u pojedinim zemljama, kao što je Makedonija, je veoma komplikovan, ili gotovo nemoguć, jer tamošnji nadležni organi zahtevaju veliki broj dodatnih dokumenata i različitih potvrda, iako ova lica često ne poseduju nijedan stari dokument. 

Ukoliko se uzme u obzir trajanje postupka ispravke, a zatim i trajanje postupka prijema u državljanstvo (6 meseci do godinu dana) izvesno je da ova lica neće posedovati važeću ličnu kartu duži vremenski period. Bez validnog identifikacionog dokumenta neće imati načina da ostvare mnoga od svojih osnovnih prava, kao što je zdravstvena zaštita. Takođe, postoji opasnost da će im novčana socijalna pomoć biti ukinuta, ali i mogućnost da primaju penziju na koju su prethodno ostvarili pravo. 

Koordinatorka Praxisovog programa za prava deteta, Jelena Petrović, gostovala je u emisiji TV Kopernikusa “Jutro Online” i govorila o problemu dečjih, ranih i prinudnih brakova. Jelena je objasnila zbog čega dečji, rani i prinudni brakovi nisu privatna stvar porodice, te zašto rešenje ovog problema zahteva sveobuhvatan pristup i dugoročno zalaganje. 

Emisiju možete pogledati na sledećem linku.

 

Dnevni list Danas posetio je konferenciju koju je Praxis održao povodom završetka projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, sa idejom da ukaže na preostale probleme i izazove sa kojima se suočava romska zajednica u pristupu statusnim pravima, kao i da predstavi aktivnosti koje su sprovedene u oblasti dečjih, ranih i prinudnih brakova. 

Danas prenosi da "prema podacima istraživanja za 2014. godinu, koje je sproveo UNICEF, procenat romskih devojčica koje su ušle u brak pre svog 18. rođendana iznosi 57 odsto, u odnosu na 6,8 odsto neromskih devojčica. Procenjuje se da je stvarni broj daleko veći, tvrde predstavnici Praksisa. Pored toga, statistike pokazuju da je 4 odsto devojčica rodilo pre svoje 15. godine, a čak 38 odsto devojaka od 20-24 godine rodilo je pre navršene 18. godine života."

Pročitajte vest na internet portalu danas.rs.  

Evropski centar za prava Roma (ERRC) i Praxis predali su svoje komentare Komitetu za prava deteta (CRC),  koji će se  razmatrati na 74. sednici Komiteta, od 16. januara do 3. februara 2017. ERRC i Praxis su redovno pratili stanje ljudskih prava Roma u Srbiji i ovi komentari oslikavaju  trenutne prioritete u našem radu u Srbiji.

Prema  zvaničnim procenama, u Srbiji živi 147.604 Roma, što čini oko 2,05% ukupnog broja stanovnika. Posle Mađara, Romi su druga najveća nacionalna manjina u Srbiji. Međutim, tačan broj pripadnika romske populacije i dalje nije precizno utvrđen. Nezvanični izvori ukazuju da je broj Roma u Srbiji znatno veći, u rasponu od 250.000 do 500.000.

Pored autohtonih grupa, približno 4.000-50.000 Roma raseljeno je u Srbiju za vreme i posle konflikta na Kosovu; a samo je polovina od ukupnog broja registrovana sa statusom  interno raseljenog lica. Međutim, nije poznato da li su svi integrisani u Srbiji ili su se uputili ka zapadnoj Evropi. Osim toga, hiljade Roma je vraćeno u Srbiju iz zemalja zapadne Evrope u poslednjih nekoliko godina usled odbijanja zahteva za dobijanje azila, uključujući i Rome koji su poreklom sa Kosova.

Romi su najmlađa etnička grupa u Srbiji. Prosečna starost je 27,5 godina, u odnosu na prosek od 40,2 godina u opštoj populaciji Srbije. Prema podacima UNICEF-a, stopa završavanja osnovne škole kod neromske dece iznosi 94,5%, a stopa prelaska u srednju školu je 96,5%, dok je stopa završavanja osnovne škole kod romske dece znatno niža i iznosi 63%, a stopa prelaska u srednju školu je još niža – 55,5%.

Stopa nepismenosti se kreće od 13,7% među adolescentima do 57,2% među odraslima. Romkinje su u izuzetno nepovoljnom položaju kada su u pitanju obrazovna postignuća; procenjuje se da stopa nepismenosti kod njih dostiže i 80%.

Podnete komentare možete videti OVDE.

Povodom završetka projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, koji je finansirao UNHCR, Praxis je održao konferenciju 20. decembra 2016. godine sa idejom da ukaže na preostale probleme i izazove sa kojima se suočava romska zajednica u pristupu statusnim pravima, kao i da predstavi aktivnosti koje su sprovedene u oblasti dečjih, ranih i prinudnih brakova. Tom prilikom, Praxis je predstavio izveštaje „Analiza postupaka utvrđivanja vremena i mesta rođenja i ostvarivanja prava na državljanstvo i prijavu prebivališta“ i „Dečji, rani i prinudni brakovi nisu privatna stvar porodice“

Predstavljajući  izveštaj  „Analiza postupaka utvrđivanja vremena i mesta rođenja i ostvarivanja prava na državljanstvo i prijavu prebivališta“, predstavnici Praxisa su još jednom skrenuli pažnju na probleme koji već godinama otežavaju pristup pravima na upis činjenice rođenja u matičnu knjigu rođenih, pravu na državljanstvo i pravu na prijavu prebivališta. Problemi su ilustrovani primerima nepravilnog postupanja koji su uočeni u postupcima pružanja pravne pomoći. Istovremeno, istaknut je i značajan napredak u ovoj oblasti u poslednjih nekoliko godina, jer je, izmenom postojećih i usvajanjem novih propisa, omogućeno da se u matične knjige upišu i da prijave prebivalište i one osobe koje to ranije nisu mogle da učine. Osim toga, kako se navodi u izveštaju, nadležna ministarstva izdala su odgovarajuća mišljenja i uputstva organima u cilju ujednačavanja prakse u postupanju, a već nekoliko godina održavaju se i obuke za službenike koji vode postupke. 

Tokom predstavljanja drugog izveštaja „Dečji, rani i prinudni brakovi nisu privatna stvar porodice“, čiji naziv jasno ukazuje na to da ova pojava ne sme da bude privatna stvar porodice, već predstavlja ozbiljno kršenje prava deteta i rodno zasnovanu diskriminaciju, definisani su problemi dečjih, ranih i prinudnih brakova i predstavljene aktivnosti Praxisa usmererene na prevenciju i eliminaciju istih. Predstavljenje su takođe i preporuke politika, koje bi trebalo da preveniraju i eliminišu pojavu dečjih, ranih i prinudnih brakova. Naznačeno je i na kom nivou vlasti bi ovi predlozi trebalo da se realizuju, te je istaknuto da većina preporuka može i treba da se implementira već na nivou lokalne samouprave, samostalnim delovanjem profesionalaca u svojim oblastima. 

Predstavljanje izveštaja zaključeno je uz diskusiju relevantnih aktera, pri čemu je istaknuta važnost zajedničkog i koordiniranog delovanja aktera na svim nivoima, koje bi ubuduće trebalo da podrazumeva i zaključenje formalnih sporazuma o zajedničkom delovanju, uz napomenu da holistički pristup problemu predstavlja garanciju uspeha, bez obzira da li je reč o ostvarivanju prava, ili prevenciji povrede prava. 

Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action