Prava deteta

Praxis

Praxis

Vest preuzeta za sajta Narodne skupštine Republike Srbije

Sednica Odbora organizovana je u saradnji sa Romskim ženskim centrom „Bibijaˮ, u okviru kampanje Mesec romskog ženskog aktivizma.

Predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Meho Omerović, otvarajući sednicu je istakao da su problemi sa kojima se suočava romska populacija mnogobrojni, a da su neki posebno teški jer pogađaju najosetljiviji deo populacije – decu. Stupanje dece u rane brakove predstavlja kršenje nekih od osnovnih ljudskih prava, kao što su pravo na obrazovanje, zaštitu reproduktivnog zdravlja, izbor partnera i iznad svega, pravo na detinjstvo, naveo je Omerović. On je istakao da deca, posebno devojčice, koje u ranim godinama stupaju u brak (sa 11, 12 i 13 godina), nemaju puno šansi za srećan, zdrav i uspešan život, kao ni njihova deca. Ovaj problem mora biti u vrhu naših prioriteta i država Srbija definiše mere i aktivnosti u suzbijanju dečjih brakova, naveo je Omerović. Predsednik Odbora je posebno naglasio da Savet Evrope prepoznaje napore koje ulaže naša država i lokalne zajednice u rešavanju ovog problema i da su Niš, Horgoš i Čantavir predstavljeni kao primeri dobre prakse kada je u pitanju uključivanje romske populacije u lokalnu zajednicu.

Pomoćnica ministra u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nina Mitić istakla je da su rani brakovi, u koje se stupa pre 16. godine, najgrublje kršenje dečjih prava i krivično su delo. Ona je ukazala na zakone kojima se štite prava dece i bori protiv dečjih brakova. Mitić je ukazala na ulogu centara za socijalni rad, policije i obrazovnih institucija za zaštitu prava dece, kao i na preventivno delovanje kada je problem dečjih brakova u pitanju.

Član Koordinacionog tela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja dr Nenad Ivanišević je ukazao da su rani ugovoreni brakovi u prošlim vremenima postojali kod većine naroda, i da su podizanjem obrazovnog nivoa stanovništva postali neprihvatljivi u većini zajednica, te da je podizanje obrazovnog nivoa romske populacije od izuzetnog značaja. On je istakao da je to dugotrajni proces, jer se tiče promene načina života jedne zajednice.

Zamenica direktora UNICEF Severin Leonardi (Severine Leonardi) je navela podatak da se u svetu svakog minuta 23 devojčica uda pre 18. godine. U Srbiji je ova pojava najrasprostranjenija u ruralnim i najsiromašnijim zajednicama, i to većinski među romskom populacijom, navela je Leonardi i naglasila da više od 50 odsto romskih devojčica stupi u brak pre punoletstva. Promena se može pokrenuti kroz saradnju Vlade i nevladinih organizacija, privatnog sektora i romske zajednice i od izuzetnog značaja je da osnažimo svaku romsku devojčicu i pružimo podršku svakoj porodici kroz sistem socijalne zaštite, zaključila je Severin Leonardi.

Menadžerka programa CARE International iz Sarajeva Jadranka Miličević upoznala je prisutne sa regionalnim projektom koji već šestu godinu vodi ova organizacija u saradnji sa romskim organizacijama „Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na Zapadnom Balkanu“.

Predstavnica Kancelarije Saveta Evrope u Beogradu Vera Kurtić podsetila je prisutne na najobuhvatniji međunarodni dokument, Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koji je Narodna skupština ratifikovala 2013. godine. Romkinje, kao višestruko ranjive i marginalizovane, u posebnom su riziku od nasilja, istakla je Kurtić. Ona je ukazala i na program „ROMACTED" koji zajedno vode EU i SE, koji se sprovodi u 11 gradova i opština u Srbiji i kojim se podržava integracija Roma i Romkinja u lokalnu zajednicu.

Zamenica predsednika Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine Jelena Jovanović istakla je da su Romkinje osetljivije i ranjivije od svih žena u našem društvu i da je njihovo obrazovanje i školovanje osnovni pravac koji otvara perspektive za dostojanstven život, zaposlenje i zaštitu zdravlja.

Koordinatorka Romskog ženskog centra „Bibijaˮ Slavica Vasić predstavila je aktivnosti i kampanje ove organizacije. Istakla je da je rad na terenu sa Romkinjama od izuzetne važnosti.

Predstavnica romske ženske mreže Radmila Nešić i član Etnografskog instituta SANU dr Ivan Đorđević predstavili su rezultate istraživanja „Dečji brakovi u romskoj populaciji u Srbiji“ koje je sprovedeno od marta do juna 2017. godine na 5 lokacija u Srbiji i gde se kroz dubinske intervjue sa ispitanicima došlo do uvida u stvarni život romske zajednice. Istraživanje je pokazalo da smanjenje i nestajanje prakse dečjih brakova mora da bude zajednički zadatak, poduhvat i napor svih društvenih aktera, od službi za socijalni rad, obrazovnog sistema, policije, pa do delovanja na individualnom nivou.

Tokom rasprave, istaknuto je da su dečji brakovi opasna pojava i da je obrazovanje od posebnog značaja za osnaživanje i zaštitu prava romske dece, time i za sprečavanje dečjih brakova.

Predsednik Odbora Meho Omerović je, zaključujući sednicu, istakao da će Odbor i u narednom periodu posvećivati pažnju ovoj temi, u okviru svojih nadležnosti i da svi zajedno moramo da radimo na osnaživanju romske populacije i sprovođenju zakona, kao i da probudimo interesovanje većinske zajednice za postojanje problema dečjih brakova.

Praxis je predstavio svoje aktivnosti na polju prevencije i eliminacije dečjih, ranih i prinudnih brakova i ukazao na prisutnost diskriminatornih stavova na svim nivoima. Takođe je istakao da je neophodno raditi na podizanju svesti svih relevantnih aktera - roditelja, dece, profesionalaca i šire javnosti, uz aktivnu ulogu medija kao pokretača promena.

Sednici je predsedavao predsednik Odbora Meho Omerović, a prisustvovali su članovi i zamenici članova Odbora Nikola Jolović, Milanka Jevtić Vukojičić, Ljibuška Lakatoš, Milena Turk, Ljiljana Malušić, Vesna Ivković, Tomislav Žigmanov, Elvira Kovač, kao i narodni poslanici Milena Ćorilić, Nada Lazić i Gordana Čomić.

Pogledajte snimak sednice ovde.

Krajem maja 2018. godine, Praxis je održao konsultativni sastanak sa predstavnicima institucija u Novom Pazaru na temu prevencije i eliminacije dečjih, ranih i prinudnih brakova, kao deo aktivnosti projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, koji finansira UNHCR. 

Cilj sastanka bio je da okupi predstavnike svih relevantnih institucija u Novom Pazaru kako bi se kroz diskusiju došlo do predloga politika za iskorenjivanje pojave dečjih, ranih i prinudnih brakova. Sastanku su prisustvovali predstavnici centra za socijalni rad, policije, škole, zdravsta i civilnog sektora. Na samom početku sastanka, prisutni su imali prilike da se detaljnije upoznaju sa problemom dečjih, ranih i prinudnih  brakova, a kroz kratak pregled aktivnosti koje je Praxis do sada sproveo na tom polju, predstavljeni su im i glavni nalazi. Nakon toga, uz kratak osvrt na odgovornost države u prevenciji i eliminaciji dečjih brakova, učesnici/e sastanka su upoznati sa nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom u toj oblasti. Poseban doprinos sastanku bilo je učešće rukovodioca Kancelarije za koordinaciju aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima Mitra Đuraškovića, koji je o problemu dečjih, ranih i prinudnih brakova govorio u kontekstu trgovine ljudima. Nakon toga usledila je diskusija o tome šta svako od nas može i mora da uradi, a šta očekujemo od drugih karika u lancu saradnje, tokom koje su se razmatrali slučajevi iz prakse sa ciljem da se prevenira problem dečjih, ranih i prinudnih brakova koji je usko vezan za problem apatridije u Srbiji. Shodno tome, učesnicima je predstravljen Indeks apatridije, koji pruža uvid u to na koji način različite države u Evropi štite lica bez državljanstva i šta čine da bi sprečile i smanjile pojavu apatridije.

Kao jedan od zaključaka diskusije nameće se nedovoljna i nekoordinisana saradnja nadležnih institucija, odnosno prebacivanje odgovornosti sa jedne institucije na drugu. Pored toga, iako svesni da dečji, rani i prinudni brakovi predstavljaju kršenje prava deteta i rodno zasnovano nasilje, profesionalci su i dalje nedovoljno osetljivi na probleme romske populacije i još uvek su prisutni stereotipni obrasci postupanja vođeni predrasudama čime se se ovaj problem i dalje posmatra kroz prizmu kulturne tradicije. Kao jedan od razloga neprijavljivanja ovog problema od strane škola, prisutni navode odsustvo spremnosti da se zamere nekome koga poznaju, odnosno roditeljima te dece. Na kraju diskusije je zaključeno da je neophodna koherentnija saradnja nadležnih institucija uz konstantno podizanije svesti svih relevantnih aktera – roditelja, dece, profesionalaca i opšte javnosti uz aktivnu ulogu medija kao ključnih aktera u tom procesu. Potrebno je nastaviti sa edukacijama, kako kroz grupne diskusije tako i kroz individualne razgovore sa profesionalcima i potencijalnim žrtvama dečjih, ranih i prinudnih brakova i njihovim roditeljima.

Do kraja 2018. godine, Praxis će održati još tri konsultativna sastanaka, jedan u Požarevcu i dva u Beogradu.

Inicijativa za pravdu Fondacije za otvoreno društvo i Namati, u saradnji sa UNHCR-om, izradili su Vodič za praktičare u zajednici: dokazivanje državljanstva i drugih oblika pravnog identiteta. Ovaj vodič je razvijen kao odgovor na sve veće mogućnosti za praktičare u zajednici da pomognu pojedincima i zajednicama koji se suočavaju sa problemom nedostatka dokaza o državljanstvu i drugim oblicima pravnog identiteta. 

Danas, 1,1 milijarda ljudi širom sveta ne poseduju dokumenta o svom pravnom identitetu. Bez njih, oni ne mogu da glasaju, pristupe pravu na zdravstvenu zaštitu, da idu u školu – i nalaze se u riziku od apatridije. Čitave zajednice, a posebno oni siromašni i pripadnici manjinskih grupa, mogu se suočiti sa neposedovanjem dokumenata, čime ostaju pravno i politički nevidljivi. Neposedovanje efektivnog državljanstva sprečava milione ljudi da ostvare svoja prava i svoj pun potencijal.

Nažalost, pribavljanje ličnih dokumenata može biti teško ili čak nemoguće. Iako bi, u teoriji, vlade trebalo da obezbede dokumenta svojim državljanima, ovaj proces je u praksi komplikovan zbog birokratije, udaljenih službi ili čak diskriminacije od strane nadležnih službenika.

Na osnovu iskustava stečenih u desetinama sprovedenih projekata širom sveta, ovaj vodič nudi instrukcije za uspostavljanje parapravnih ili drugih programa u zajednici s ciljem da se pomogne ljudima da pribave lična dokumenta. Kao osnovni alat za praktičare, vodič koristi studije slučaja, infografike i kopije formulara, vodeći tako korisnika kroz proces dokazivanja državljanstva i drugih oblika pravnog identiteta.

Praxis je uzeo aktivno učešće u procesu izrade vodiča. Izvršna direktorka Praxisa Ivanka Kostić učestvovala je u dvodnevnoj radionici na temu ličnih dokumenata, državljanstva i pripadajućih prava koja je održana u Londonu u avgustu 2017. godine i tom prilikom dala je komentare i preporuke, i podelila iskustva Praxisa u ovoj oblasti. Praxis je takođe dostavio i pisane komentare na finalnu verziju vodiča.

Skupština Srbije usvojila je 20. juna Zakon o izmenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, koji će početi da se primenjuje 1. januara 2019.

Tom prilikom propuštena je šansa da se reši problem upisa u matične knjigu dece čije majke ne poseduju lične dokumente. Naime, dva podzakonska akta koja regulišu postupak prijave rođenja i upis u matične knjige sadrže odredbe koje sprečavaju da odmah po rođenju budu upisani svi podaci o novorođenoj deci, uključujući i njihova  imena, ukoliko majke ne poseduju lične dokumente.

To zapravo znači da ova deca u najosetljivijem životnom dobu ostaju bez izvoda iz matične knjige rođenih, a samim tim i bez mogućnosti da ostvare pravo na zdravstvenu ili socijalnu zaštitu. Ovaj problem u Srbiji gotovo isključivo pogađa pripadnike romske nacionalne manjine i doprinosi daljem pogoršanju njihovog ionako teškog položaja. 

Ovakvo stanje ne samo da je neodrživo sa stanovišta poštovanja ljudskih prava, već ukazuje i na to da u pravnom sistemu Srbije postoji ozbiljna anomalija, pošto i Ustav Republike Srbije i ratifikovane međunarodne konvencije garantuju svakom detetu pravo na upis u matičnu knjigu rođenih i to odmah nakon rođenja. Zbog toga su i različite međunarodne organizacije i ugovorna tela u svojim preporukama i izveštajima istakle da Srbija treba da omogući upis svakog deteta odmah nakon rođenja, bez obzira na status roditelja. Srbija je i u Indeksu apatridije, koji pruža uvid u to na koji način različite države u Evropi štite osobe bez državljanstva i šta čine da bi sprečile i smanjile pojavu apatridije, dobila lošu ocenu u pogledu ostvarivanja prava na blagovremeni upis dece u matične knjige.

Tokom javne raprave o nacrtu novog zakona, Praxis je tražio da se u zakon unese odredba koja bi obavezivala matičara da u matičnu knjigu rođenih upiše dete bez obzira na to da li roditelji imaju lične isprave. Nažalost, ovaj predlog nije prihvaćen.

Premda je propuštena prilika da se u zakon unese odredba koja bi garantovala upis u matičnu knjigu rođenih svakog deteta odmah nakon rođenja, ovaj problem bi mogao da se reši izmenom podzakonskih akata. Praxis će nastaviti da se zalaže da se izmene odredbe podzakonskih akata koje onemogućavaju upis u matične knjige dece čiji roditelji ne poseduju lične dokumente. Na taj način ne samo da bi se preduprediti novi slučajevi pravno nevidljivih lica, već bi se obezbedilo poštovanje osnovnog načela pravnog sistema, koje nalaže da akti niže pravne snage moraju biti usklađeni sa hijerarhijski višim pravnim normama.

In May, the number of refugees/migrants met and interviewed by Praxis’ mobile team did not exceed 200 on a daily basis, including the newly arrived ones, the refugees/migrants accommodated in the Asylum Centre Krnjača and the Reception Centre Obrenovac and those who returned to Belgrade after unsuccessful attempts to cross the Croatian, Hungarian, Bosnian or Romanian border. In this reporting period, Praxis provided assistance to a total of 1078 refugees/migrants, through information, psychosocial support, referrals to the targeted assistance provided by various organisations/institutions or covering the costs of transport to the asylum and reception centres.

Praxis continued its field work and provided a total of 859 newly arrived refugees and migrants (642 adults - 534 men and 118 women, and 207 children - 157 boys and 50 girls, including 103 potential unaccompanied and separated children (UASC), 102 boys and 1 girl) with relevant information.

The families and UASC waiting for registration or transport to one of the asylum or reception centres they had been referred to still had the option of spending the night in the aid hub Refugee Aid Miksalište, in the proximity of Belgrade Bus and Train Station. In this reporting period, SCRM organised, on one occasion, the transportation of the refugees/migrants to the Reception Centre in Bosilegrad. Info Park continued to provide one meal a day for newly arrived refugees/migrants, and occasionally covered the costs of transport to the reception and asylum centres. Beside Praxis and Info Park, RAS also occasionally covered the transport costs. MSF clinic continued to provide medical support. In this reporting period, there was no organised distribution of clothing and footwear in the field in Belgrade.

Download the whole Protection Monitoring Report here.

sreda, 20 jun 2018 12:11

Povodom Svetskog dana izbeglica

„Kada sam bio mali mnogo sam voleo da idem na posao svog oca. On je radio na građevini. Sedeli bi na spratu nedovršene zgrade, pričali i posmatrali grad. Kada mi je majka umrla, mnogo vremena sam provodio sa njim. Moj otac se tri puta ženio, i ja sam imao tri majke. Dve su umrle. Krajem 2014. godine talibani su kolima presreli automobil mog oca dok je on išao na posao. Neko me je nazvao sa tatinog broja telefona i javio da mi je otac upucan. Odjurio sam u bolnicu, bilo je prekasno, moj otac je bio mrtav.

Četiri meseca kasnije, dok sam išao ka školi, tri crna džipa su meni preprečila put. Pokušali su da me ubace u kola, ali sam uspeo da se otrgnem. Bežao sam uskim ulicama, trčao sam ka policijskoj stanici. Vrata policijske stanice su bila zatvorena, lupao sam nogom u njih. Kada su se vrata otvorila, policajci su stajali ispred, sa puškama uperenim u mene. Podigao sam ruke u vis, mislili su da sam ja taliban. Zbog lupanja u vrata, bili su uplašeni koliko i ja.

Od tada, nisam više išao u školu. Nedugo zatim talibani su tokom noći upali u našu kuću. Mi smo spavali na spratu, i čuli smo da dole ima nekog. Provirio sam, sve je bilo ispreturano, stvari su bile razbacane unaokolo. Muškarci u crnom su me uhvatili, vezali su mi ruke, i poseli u fotelju. Tukli su me, bio sam obliven krvlju. Otišli su nakon pljačke. Maćeha je nakon toga sa ujacima odlučila da moram da napustim Avganistan.

B.I. (16) Avganistan“


Iako je zapadno - balkanska ruta zvanično zatvorena u martu 2016. godine, Praxis svakodnevno u Beogradu beleži dolaske novih migranata i izbeglica. Osobe koje srećemo beže od rata, progona, siromaštva u nadi da ce pronaći sigurnost i šansu za bolju buducnost. Od početka ove godine do danas Praxis je intervjuisao gotovo 4000 novopristiglih lica.  Četvrtina svih novopristiglih izbeglica/migranata, oko 1,000 njih su deca, od kojih skoro polovina putuje  bez pratnje roditelja i staratelja.

U ovom trenutku se u prihvatnim i azilnim centrima u Srbiji nalazi gotovo 3,000 osoba. Usled nepostojanja legalnih opcija, pomoću krijumčara izbeglice i migranti iz Srbije nastavljaju put preko Mađarske, Hrvatske, Rumunije i sve više Bosne i Hercegovine. U tim pokušajima porodice, deca i maloletnici bez pratnje su u stalnom riziku od nasilja i eksploatacije.

Danas, na Svetski dan izbeglica, potrebno je da ne zaboravimo na ljude, a posebno decu koji su napustili svoje domove bežeći od oružanih sukoba. Naša je obaveza da im na tom putu do sigurnog utočišta pružimo pomoć i zaštitu.

„Sada, više nego ikada, moramo da budemo uz izbeglice" #WithRefugees

Ivanka Kostić, izvršna direktorka Praxisa, učestvovala je na ekspertskom sastanku na temu olakšanog upisa činjenice rođenja i pristupa ličnim dokumentima za Rome u Ukrajini koji je organizovao ODIHR u saradnji sa ukrajinskom Državnom službom za migracije, Ministarstvom pravde, ukrajinskim Poverenikom za ljudska prava i Predstavništvom UNHCR-a u Ukrajini.

Ivanka je predstavila značajan napredak koji je ostvaren u Srbiji u vezi sa upisom činjenice rođenja, apatridijom, prijavom prebivališta i pristupom ličnim dokumentima, nakon 10 godina intenzivnog javnog zagovaranja Praxisa, UNHCR-a i drugih organizacija civilnog društva i međunarodnih agencija. Ona je takođe podelila iskustva Praxisa stečena kroz aktivno učešće u Tehničkoj grupi (osnovanoj od strane Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, UNHCR-a i Zaštitnika građana) i istakla blisku saradnju sa relevantnim državnim institucijama u Tehničkoj grupi u radu na pojedinačnim slučajevima, ali i u rešavanju problema u implementaciji novousvojenih propisa. Kroz Tehničku grupu, Praxis je takođe zagovarao za promene i dokumentovao preostale sistemske prepreke koje se odnose na upis činjenice rođenja odmah po rođenju dece čiji roditelji ne poseduju dokumenta.

Ovaj ekspertski sastanak se oslanja na preporuke date u Deklaraciji iz Odese iz 2017. godine, koja je pripremljena sa ciljem da se premoste prepreke u upisu činjenice rođenja i pristupu ličnim dokumentima za Rome u Ukrajini. Učesnici su diskutovali o mogućnosti uspostavljanja zajedničke tehničke radne grupe koju bi činili relevantni akteri iz državnih institucija i građanskog društva kako bi se koordinisali napori da se ovaj problem reši.

Učesnici su na kraju bili mišljenja da ovaj sastanak predstavlja značajan korak napred u rešavanju problema neposedovanja ličnih dokumenata za Rome u Ukrajini.

Danas, 1. juna, na Međunarodni dan deteta, održana je četvrta sednica Saveta za prava deteta. Ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politku i predsednica Saveta za prava deteta, prof. Slavica Đukić Dejanović je otvarajući sednicu istakla da Savet želi danas da uputi poruku o značaju međusobne interakcije i razumevanja među decom, kao i da skrene pažnju na obaveze društva prema deci i na aktuelne probleme sa kojima se deca suočavaju. 

Predsednica Saveta je navela da Srbija u opštoj populaciji ima 14,4 posto dece uzrasta do 15 godina i da kao društvo i država moramo raditi na tome da ih zaštitimo. Prema opštim parametrima prekinutog detinjstva, Srbija zauzima visoko četrdesetprvo mesto od 170 zemalja, a analize su pokazale da postoji i određeni broj dece koja prekidaju obavezno školovanje, dok su neka izložena teškom fizičkom radu i nasilju.

Predsednica Saveta je naglasila da podrška deci najmlađeg uzrasta podrazumeva da dete mora da bude zdravo i zaštićeno, da odrasta u porodici, da ima osnovu za školovanje, kasnije za zaposlenje i da izbegne rizik od siromaštva.

Stalni gost Saveta za prava deteta, direktor kancelarije Unicefa u Srbiji, Mišel Sen Lo ukazao je na značaj dostupnosti  kvalitetne zdravstvene zaštite i obrazovanja i istakao je da su udvostručena izdvajanja za decu sa smetnjama u razvoju. On je prepoznao volju Saveta i Vlade Republike Srbije da se poboljša položaj dece i ukazao da se to vidi kroz smanjen broj dece bez roditeljskog staranja u institucijama, ali i u tome da deca is siromašnih porodica neće plaćati troškove boravka u predškolskim ustanovama.

Članovi Saveta su imali priliku da se upoznaju sa Mapom puta za eliminaciju i zloupotrebu dečjeg rada, predlogom Akcionog plana za sprovođenje Strategije za prevenciju i zaštitu dece od nasilja (2018 – 2022) i preporukama Saveta za ljudska prava UN-a u oblasti prava deteta nakon predstavljanja izveštaja Republike Srbije za treći ciklus Univerzalnog periodičnog pregleda.

Aleksandra Jović iz Unicefa i Saša Stefanović, direktor MODS-a su predstavili inicijativu za unapređenje merenja, praćenja i izveštavanja o javnoj potrošnji za decu u skladu sa preporukama Komiteta za prava deteta UN-a.

Gosti sednice bila su i deca, aktivisti i aktivistkinje Prijatelja dece Srbije, koja su iznela svoje predloge i iskustva, istakavši da su nasilje i siromaštvo najveći izazovi sa kojima se suočavaju deca u Srbiji.

Članica Saveta Jasmina Miković iz Praxisa izrazila je zabrinutost zbog nedavno objavljene Inicijative za sprečavanje zloupotrebe dece u uličnoj situaciji koju je pokrenulo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Tom prilikom, ukazala je na opasnost da ishitrenim delovanjem u praksi, može doći do odvajanja deteta od roditelja, staratelja ili lica kod koga se zatekne, bez prethodne procene da li je zaista u pitanju zloupotreba dečjeg rada u cilju eksploatacije. Podsetila je i na to da je Komitet za prava deteta UN-a ukazao državama da ne bi smele da odvajaju decu od porodice isključivo zbog toga što porodica radi ili živi na ulici.

Grupa nacionalnih partnerskih mreža Eurochild-a, koja okuplja 21 mrežu organizacija za dečja prava iz Evrope, sastala se u Briselu 19. i 20. marta 2018. Mrežu organizacija za decu Srbije (MODS) predstavljala je Jasmina Miković iz Praxisa, koja je predsedavala sastankom prvog dana.

Dnevni red za prvi dan sastanka je uključivao tzv. „karusel" diskusiju (u kojoj se učesnici rotiraju) o različitim temama o učešću dece, informativnu sesiju o bespovratnim sredstvma koja dodeljuje EEP, informisanje o najnovijim dešavanjima i konsultacije o radu EU u vezi sa socijalnim pitanjima i investiranjem u decu (Evropski semestar, Evropski stub socijalnih prava, Paket balansa između poslovnog i privatnog života, Childonomics), kao i otvoreni prostor za razmenu informacija o radu, iskustvima i aktivnostima članica Grupe nacionalnih partnerskih mreža.     

Drugog dana, 20. marta, Grupa nacionalnih partnerskih mreža Eurochild-a i nacionalni koordinatori kampanje Otvaranja vrata za decu Evrope učestvovali su na radionici o budžetu EU, nakon čega je u Evropskoj komisiji održan događaj pod nazivom „Održi, ojačaj, proširi – kako EU može podržati prelazak iz institucionalnog u porodično okruženje - i zbrinjavanje u zajednici”.

Tom prilikom, organizacije civilnog društva iz 25 evropskih zemalja koje rade sa decom i za decu sastale su se u Briselu sa ključnim akterima na nivou EU da bi razgovarali o tome kako EU može obezbediti bolje ishode za decu i njihove porodice uz pomoć budžeta EU nakon 2020. godine. U okviru kampanje Otvaranje vrata za decu Evrope, predstavljeni su dokazi sa terena o tome kako se troše sredstva EU u okviru trenutnog Višegodišnjeg finansijskog okvira. U publikaciji se poziva EU da održi, ojača i proširi svoju centralnu ulogu u deinstitucionalizaciji dece i transformaciji sistema za zaštitu dece u Evropi.

Stotine hiljada dece u Evropi još uvek odrastaju u institucijama. Iako su institucije finansirane javnim sredstvima, koja su namenjena za javno dobro, one mogu ostaviti dugoročne štetne posledice ne samo na samu decu, nego i na porodice i društvo u celini.

Ovo je važan moment za EU, jer se priprema za odlučivanje o svojim prioritetima u pogledu investicija nakon 2020. godine. Uprkos naporima uloženim u finansiranje reformi u oblasti zaštite dece u okviru sadašnjeg Višegodišnjeg finansijskog okvira, daleko smo od rešenja za najbolju brigu o deci. Pregovori o budžetu EU i finansiranju programa nakon 2020. predstavljaju jedinstvenu priliku da EU privede kraju eru institucionalnog zbrinjavanja kao nepotrebne, zastarele i štetne vrste zbrinjavanja koja odvaja decu od društva. Sledeći Višegodišnji finansijski okvir pruža realnu mogućnost da se iskoriste naučene lekcije i ostvare aktuelna obećanja EU.

Veliki deo civilnog društva u Evropi priznaje nesumnjivu dodatu vrednost ulaganja EU u socijalnu inkluziju najranjivije populacije, ubrzavanja reformi društvene brige za decu i zaštite dece, te pokretanja prelaska sa institucionalnog na individualnije zbrinjavanje u zajednici (poznato i kao deinstitucionalizacija) (videti najnovije preporuke Otvaranja vrata za decu Evrope Evropskoj uniji, preporuke Eurochild-a o ulaganju u decu kroz Višegodišnji finansijski okvir nakon 2020. i dokument o poziciji Evropske ekspertske grupe o finansiranju Evropkse unije nakon 2020. godine).  


Da bi se nastavio ovaj napredak, u skladu sa obavezama EU u pogledu ljudskih prava, neophodno je uraditi više. EU mora ojačati svoju podršku ostvarivanju zajedničkih vrednosti i ciljeva, kao što je poštovanje ljudskih prava, smanjenje siromaštva ili socijalna inkluzija, u pregovorima o budžetu nakon 2020. godine i finansiranju programa u sledećih 18 meseci. 

Da bi se ojačala panevropska debata o budžetu EU nakon 2000. godine, u okviru kampanje Otvaranje vrata za decu Evrope objavljena je publikacija u kojoj su predstavljeni dokazi sa terena o tome kako se troše sredstva EU u skladu sa trenutnim Višegodišnjim finansijskim okvirom. Predstavljeno je mnogo primera kojima se pokazuje zašto pozitivne elemente, kao što su prethodni (ex-ante) uslovi i Evropski kodeks ponašanja u partnerstvu, treba zadržati u budućem budžetu EU i proširiti na druge programe finansiranja. U izveštaju se postavljaju i neka validna pitanja o tome kako se propisi primenjuju u praksi, dajući razloge za jačanje postojećih propisa i preporuke za sledeće programe finansiranja nakon 2020. godine.


Kliknite da biste videli fotografije sa događaja 20. marta.

ponedeljak, 04 jun 2018 13:43

Aktivnosti na terenu 2018.

Mobilni timovi pravnika Praxisa posetili su:

Novembar

  • 28. novembar - romska naselja u Beočinu, Beočin
  • 21. novembar - romska naselja u Kikindi i Mokrinu, Kikinda
  • 15. novembar - romska naselja "Jablanička ulica" i "Bošnjače", Lebane
  •   8. novembar - romsko naselje u Margiti, Vršac
  •   5. novembar - romska naselja "Stubal" i "Lepenica", Vladičin Han

Oktobar

  • 31. oktobar - romska naselja u Bavaništu, Kovin
  • 24. oktobar - romsko naselje "Korman", Kragujevac
  • 17. oktobar - romska naselja "17. februar" i "Gornji Brestovac", Bojnik
  • 11. oktobar - romska naselja u "Bačkom gradištu" i "Bačkom Petrovom selu", Bečej
  •   5. oktobar - romsko naselje "Midžor", Bela Palanka

Septembar

  • 26. septembar - romsko naselje u Bačkom Monoštoru, Sombor
  • 20. septembar - romsko naselje "Bresnica", Kragujevac
  • 18. septembar - romsko naselje "Fekovića brdo", Sjenica
  •   5. septembar - romsko naselje "OMV pumpa", Čukarica
  •   3. septembar - romska naselja u Starim Banovcima i Golubincima, Stara Pazova

Avgust

  • 30. avgust - romska naselja "Tovariševo" i "Pivnice", Bačka Palanka
  • 29. avgust - romsko naselje "Aleksinački rudnik", Aleksinac
  • 24. avgust - romsko naselje "Veliki rit", Novi Sad
  • 23. avgust - romsko naselje "Antena", Novi Beograd
  • 16. avgust - romsko naselje "Pionirska", Kostolac

Jul

  • 12. jul - romsko naselje "Mali krivak", Smederevo
  • 11. jul - romska naselja "Novo naselje" i "Đurđeve rupe”, Požarevac
  •   4. jul - romsko naselje "Kolonija", Smederevska Palanka

Jun

  • 26. jun - romska naselja "Karađorđeva ulica" i "Bataševo”, Mladenovac
  • 25. jun - romska naselja "Burduš mala" i "Poloj", Svilajnac
  •   5. jun - romsko naselje "Crvena zvezda", Niš

Maj

  • 29. maj - romsko naselje "Dalas", Tutin
  • 21. maj - romska naselja "Bresnica" i "Licika", Kragujevac
  • 11. maj - romsko naselje "Masurica", Surdulica
  •   8. maj - romsko naselje "Karađorđeva", Mladenovac

April

  • 17. april - romsko naselje "Pustorečka ulica", Bojnik

Mart

  • 27. mart - romske porodice u selu "Tovariševo", Bačka Palanka
  • 14. mart - romske porodice u Požegi, Požega

Februar

  •  6. februar - romsko naselje "Dalas", Tutin  
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action