Prava deteta

Praxis

Praxis

ponedeljak, 30 jun 2014 00:00

Praxis na seminaru „Znam svoja prava“

U periodu od 25-27. juna 2014. godine, u Beogradu je održan seminar „Znam svoja prava“ u organizaciji Romskog ženskog centra Bibija, a u okviru projekta UNICEF-a „Prekinuti lanac isključenosti romske dece kroz rani razvoj i obrazovanje“. Pored predstavnika/ca Zaštitnika građana, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i Praxisa kao moderatora skupa, učešće je uzelo i 18 predstavnica 10 romskih nevladinih organizacija iz Srbije.

Prvog dana seminara, Praxis je održao predavanje na temu uvoda u ljudska prava. Praxis je takođe osmislio radionicu „Moja prava u praksi“ koja je održana trećeg dana seminara kada su učesnice imale priliku da kroz simulaciju slučaja prepoznaju da li je u pitanju diskriminacija ili povreda prava do čijeg kršenja nije došlo usled nedopuštenog različitog tretmana i shodno tome podnesu pritužbu relevantnom nezavisnom državnom organu.

Predstavnici/e Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti održale su predavanja na temu upisa u matične knjige, utvrđivanja vremena i mesta rođenja, prijave prebivališta na adresi centra za socijalni rad, zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, nasilja nad decom, bezbednosti i obrazovanja dece, antidiskriminacije, situacionog testiranja, mehanizama zaštite i podnošenje pritužbi.

Cilj seminara bio je da se stavi poseban akcenat na ostvarivanje i zaštitu prava deteta u cilju unapređenja ranog razvoja dece kroz osposobljavanje predstavnica nevladinih organizacija da indentifikuju probleme u svojim lokalnim zajednicama i motivišu ugrožene da zatraže zaštitu svojih prava.

Dana 28. februara 2014. godine, održana je konferencija za novinare povodom završetka projekta “Jednake šanse za bolje mogućnosti – Jačanje Roma i Romkinja u borbi protiv diskriminacije”, koji je sproveo Poverenik za zaštitu ravnopravnosti u saradnji sa nevladinim organizacijama Praxis i Regionalni centar za manjine, uz podršku Ambasade Holandije u Srbiji.


Preuzmite: Konferencija za novinare "Jednake šanse za bolje mogućnosti - Jačanje Roma i Romkinja u borbi protiv diskriminacije"

I. D. je rođen u Nemačkoj od oca koji je državljanin Makedonije i majke koja je državljanka Srbije. Nakon 2000. godine, njegova porodica se seli u Srbiju, a 2005. godine njegov otac podnosi zahtev za utvrđivanje državljanstva I. D.

Odluka o zahtevu I. D. nije doneta ni do maja 2014. godine – devet godina nakon podnošenja zahteva. I. D. se više puta raspitivao u policijskoj stanici u kojoj je podnet zahtev, ali bez ikakvog uspeha. Poslednji put mu je rečeno da je stranac, da je punoletan i da u zemlji boravi ilegalno, te da će morati da ode u Makedoniju kao i da prijavi boravak kako bi mogao da bude primljen u državljanstvo Republike Srbije.

I. D. se tada obratio Praxisu za pomoć. Na osnovu dostavljenih dokumenata zaključeno je da mu državljanstvo nije utvrđeno jer su roditelji, prilikom prijavljivanja I. D. u Ambasadi Makedonije čiji je otac državljanin, iskoristili pravo opcije da dete stekne državljanstvo jednog od roditelja (tj. državljanstvo Makedonije). U trenutku rođenja I. D. još uvek je važilo pravilo da roditelji koji su imali različito republičko državljanstvo (različitih republika bivše SFRJ) sporazumno određuju koje državljanstvo će dete steći, te stoga za I. D. nije moglo da se utvrdi državljanstvo Republike Srbije, nego je državljanstvo mogao steći samo prijemom.

Do pre nekoliko godina, I. D. je imao mogućnost da kao pripadnik jednog od naroda sa prostora bivše SFRJ stekne državljanstvo RS prijemom samo uz izjavu da Srbiju smatra svojom državom. Međutim, odredbe koje su predviđale takvu olakšanu naturalizaciju imale su ograničen rok i prestale su da važe. Takođe, kao maloletno dete domaćeg državljanina (imao je 12 godina u trenutku podnošenja zahteva, a njegova majka je bila državljanka Srbije), I. D. je mogao znatno lakše da reguliše pitanje boravka u Srbiji. Ipak, čekajući odluku po zahtevu, I. D. je propustio obe mogućnosti.

I. D. i njegova porodica su pripadnici romske nacionalne manjine, jedne od najugroženijih grupa u Srbiji. Bez sredstava za izdržavanje I. D. ne može da dobije stalno nastanjenje u Srbiji, a samim tim ni da ispuni uslove za naturalizaciju stranaca. Trenutno, njegove jedine mogućnosti su da nastavi da živi u Srbiji bez rešenog statusa i u riziku od proterivanja ili da napusti porodicu i ode u državu čije državljanstvo poseduje, ali sa kojom nema nikakve efektivne veze.

Posle pokretanja postupka na osnovu pritužbe koju su podneli Praxis i organizacija Ženski prostor iz Niša, Povereniku za zaštitu ravnopravnosti, utvrđena je diskriminacija Romkinje u postupku zasnivanja radnog odnosa od strane vlasnika picerije Marćoni–Rim u Nišu.

Naime, posle raspisivanja oglasa za zasnivanje radnog odnosa u piceriji Marćoni-Rim u Nišu, Praxis je zajedno sa Ženskim prostorom sproveo situaciono testiranje u kom su dve osobe, jedna Romkinja i jedna neromkinja, sličnih godina, radnog iskustva i drugih karakteristika, pokušale da zasnuju radni odnos kod ovog poslodavca. Uprkos tome, poslodavac je imao nameru da zasnuje radni odnos samo sa osobom koja nije romske nacionalnosti.

S obzirom na to da je akt diskriminacije učinjen verovatnim dostavljanjem izveštaja o sprovedenom situacionom testiraju, te izjavama testerke, kontrolorke i svedoka testiranja, teret dokazivanja da u ovom slučaju nije bilo povređeno načelo jednakosti snosio je poslodavac. Zbog toga je on bio u obavezi da dokaže da postoje objektivni razlozi zbog kojih testerki koja je romske nacionalnosti nije ponudio posao u piceriji, koji nisu ni u kakvoj vezi sa njenom nacionalnom pripadnošću, a koji pružaju objektivno i razumno opravdanje za takvo postupanje. Međutim, u ovom slučaju vlasnik picerije Marćoni-Rim iz Niša to nije učinio, niti se do okončanja postupka uopšte izjasnio na navode iz pritužbe.

U ovom postupku, poverenica je ukazala da vlasnik picerije ima punu slobodu odlučivanja o izboru lica koja će zaposliti ili radno angažovati, procenjujući njihova stručna znanja i sposobnosti. Međutim, u postupku zapošlјavanja nije dozvolјeno isklјučivanje ili davanje prvenstva određenim licima na osnovu ličnih svojstava, koja nisu stvarni i odlučujući uslov za obavlјanje posla, s obzirom na prirodu i osobenost posla i uslove u kojima se on obavlјa.

Zbog toga, kao i zbog primene pravila o teretu dokazivanja, poverenica je utvrdila da je poslodavac prilikom zasnivanja radnog odnosa Romkinji koja je bila testerka uskratio mogućnost za zasnivanje radnog odnosa isključivo zbog toga što je ona lice romske nacionalnosti, čime je izvršio akt neposredne diskriminacije na osnovu njenog ličnog svojstva koji je zabranjen čl. 2, 6 i 16 Zakona o zabrani diskriminacije.

Poslodavcu je zbog toga preporučeno da ubuduće prilikom zasnivanja radnog odnosa poštuje imperativne propise o zabrani diskriminacije, da mišljenje i preporuku poverenice  objavi na oglasnoj tabli ili drugom vidnom mestu u prostorijama svoje ugostiteljske radnje najmanje 8 dana, te da o tome obavesti poverenicu u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Preuzmite: Mišljenje poverenice za zaštitu ravnopravnosti sa preporukom

Saopštenje MODS-a

MODS je pokrenuo nacionalnu kampanju koja ima za cilj unapređenje roditeljske prakse kroz promociju uspešnih primera u odgajanju dece bez fizičkog kažnjavanja.

Težimo društvu u kome su svako dete i roditelj srećni u porodici kao mestu ljubavi, tolerancije i poštovanja.

Postavili smo sebi zadatak da direktno uključimo, tokom kampanje, najmanje 3.000 roditelja koji nenasilno vaspitavaju svoju decu i koji mogu iz svog ličnog ugla da prenesu znanje, priču i iskustvo – kako im to uspeva.

U tome će nam pomoći članice MODS-a, organizacije koje rade sa decom i za decu i kojih ima preko 90 u 40 gradova i opština, njihovi članovi, aktivisti i roditelji.

Kampanja je zvanično počela 15. maja na Međunarodni dan porodice i trajaće do kraja decembra 2014.

Roditelji koji se priključe kampanji biće pozvani da potpišu „deklaraciju roditelja Srbije“, da pozovu nove roditelje da se uključe u kampanju, tako što će i oni prihvatiti i potpisati deklaraciju, da podele svoje iskustvo u vaspitanju dece sa drugim roditeljima, da lajkuju FB stranu kampanje, pozivaju druge roditelje da lajkuju FB stranu kampanje, da popune anketu o vaspitnim stilovima, poštuju dobre primere nenasilnog vaspitanja dece, obaveštavaju gradski tim o broju roditelja koji su uključili u kampanju.

Na https://www.facebook.com/roditeljPLUS možete naći informacije o kampanji, deliti roditeljske prakse bez fizičkog kažnjavanja, edukativne materijale...

Za više informacija obratite se kontakt osobama:

Vojvodina: Tatjana Lazor Obradović, Centar za proizvodnju znanja i veština, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 021 300 666 4

Beograd: Dragana Soćanin, UG Roditelj, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 011 3165-375

Pančevo: Valentina Zavišić, Inicijativa za inkluziju VelikiMali Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 013 344 141

Zapadna Srbija: Jelena Žunić Cicvarić, Užički centar za prava deteta, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 031 510 180

Istočna Srbija: Jovan Marinković, Otvoreni klub, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 018 523 422

Južna Srbija: Vesna Cvetković, UG Nexus-Vranje, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , telefon: 017 74 31 484


PORUKE ZA RODITELJE

• Razgovarajte sa detetom, stavite mu do znanja da ste tu za njega, da razumete njegova osećanja, da razvijate njegove kapacitete da se nosi sa zahtevima društva i odrastanja.
• Kada god možete, idite „u susret” detetovom ponašanju. Objasnite šta se događa, zašto je važno nešto raditi ili ne, PRE nego što dete uradi nešto što ne želite.
• Imajte na umu da i kada tera inat, testira granice, izgleda neposlušno - dete istražuje, i vas poziva da budete roditelj i naučite ga šta da radi u toj situaciji. Fizička kazna ne pruža detetu informacije o tome šta se događa, kako se oseća, šta radi, zašto je nešto u redu ili nije.
• Fizička kazna češće je rezultat emocija, stresa, straha ili ljutnje roditelja, nego osmišljenog vaspitnog koraka. Dete nije odgovorno za vaše emocije i ne ume i ne treba da brine o njima! Kada ga kažnjavate isključivo fizički na njega “svaljujete” sve svoje negativne emocije, što ono ne može da razume.
• Budite spremni da rastete sa detetom. Iako ste odrasli, niste završili sa razvojem! Roditeljstvom je vaš razvoj u jednom delu tek počeo! Taj deo podrazumeva i adekvatne reakcije na neželjena ponašanja deteta.
• Ukoliko vas je dete toliko ‘’izvelo iz takta’’ i ne vidite drugo rešenje osim da ga istog trenutka fizički kaznite - zaustavite se, udahnite duboko i razmislite o preduzimanju nekih koraka koje možete naći na fb grupi RODITELJ PLUS = BATINE MINUS.

Ovim se ove preporuke ne završavaju. Ovo je otvorena lista i pozivamo vas da je dopunite, da sa nama podelite vaša iskustva. Priključite nam se, podelite svoje uskustvo sa sebi sličnima, pošaljite vašu priču o uspešno savladanim preprekama...

Uputstvo Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) o rokovima i načinu javljanja korisnika privremene naknade NSZ-u od 3. marta 2014. godine propisuje obavezu javljanja korisnika filijalama NSZ-a jednom mesečno, osim u slučaju korisnika sa područja opština Gora i Prizren, koji su dužni da se javljaju svakih 45 dana.

Prilikom javljanja, korisnik je u obavezi da na uvid priloži ličnu kartu ili neki drugi identifikacioni dokument i radnu knjižicu. Ukoliko se korisnici ne budu javljali filijalama NSZ-a u propisanim rokovima ili ako ne poseduju pomenute dokumente, biće izbrisani sa evidencije korisnika i biće im obustavljena isplata privremene naknade.

Donošenjem takvog akta ugroženo je pravo na dobijanje privremene naknade korisnicima kojima su radne knjižice ostale na Kosovu, ali i svima koji iz drugih razloga više ne poseduju radne knjižice, a nisu izvadili duplikate. Naime, Pravilnikom o radnoj knjižici propisano je da se radne knjižice izdaju prema mestu prebivališta. Imajući u vidu da je Uputstvom NSZ-a propisano da u slučaju da korisnici prilikom javljanja nemaju radnu knjižicu, NSZ im ostavlja dodatni rok od samo tri dana, kao i činjenicu da mnogim interno raseljenim licima put do mesta prebivališta može da predstavlja finansijski i bezbednosni problem, očigledno je da takvo uputstvo može lako da dovede do toga da znatan broj korisnika privremene naknade bude izbrisan sa evidencije korisnika.

U cilju prevazilaženja problema, u Kraljevu je održan sastanak predstavnika NSZ-a i Kancelarije za KiM, na kome je dogovoreno da službenik NSZ-a evidentira interno raseljena lica koja nisu u mogućnosti da pribave radne knjižice i da potom kontaktira osobe koje rade u opštinama na Kosovu na izdavanju radnih knjižica, kako korisnici ne bi morali lično da putuju na Kosovo. Ipak, za sada nije poznato da li su još u nekom mestu u Srbiji nadležne institucije prepoznale problem i preduzele neke aktivnosti u cilju njegovog rešavanja.

Povodom inicijative Praxisa za ocenu zakonitosti tačke 8, odeljka 2.1 Uredbe o sadržini, obrascu i načinu podnošenja jedinstvene prijave na obavezno socijalno osiguranje, jedinstvenim metodološkim principima i jedinstvenom kodeksu šifara za unos podataka u jedinstvenu bazu Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja (stupila na snagu u januaru 2013. godine), Ustavni sud je doneo rešenje kojim se postupak obustavlja.

Pomenuta Uredba je predviđala da lica romske nacionalnosti prilikom prijave na zdravstveno osiguranje kao dokaz moraju da prilože i prijavu boravka, a što je u suprotnosti sa članom 22 stav 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju. U toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom sporna Uredba je izmenjena, i to tako što se umesto prijave boravka sada kao dokaz zahteva prijava prebivališta na adresi centra za socijalni rad, shodno odredbama važećeg Zakona o prebivalištu i boravištu građana, očigledno ponovo postavljajući uslove koji su u suprotnosti sa Zakonom. Međutim, Ustavni sud je postupak obustavio smatrajući da je takvom izmenom Uredba postala usaglašena sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

Nažalost, takvom odlukom Ustavni sud je u potpunosti zanemario suštinu problema, a to je da je član 22 stav 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju upravo namenjen onim licima romske nacionalnosti koji ni na koji način ne mogu da prijave prebivalište. Takvim rešenjem navedena lica su i dalje onemogućena da ostvare pravo na zdravstveno osiguranje, a sporna Uredba je još uvek u suprotnosti sa Zakonom, jer odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju ni na koji način ne uslovljavaju pristup pravu na zdravstveno osiguranje toj kategoriji lica prijavom prebivališta.

Za više informacija videti saopštenje: Ustavni sud obustavio postupak ocene zakonitosti uredbe Republičkog fonds za zdravstveno osiguranje

M. G. obratio se Praxisu za pravnu pomoć u martu 2014. godine nakon što mu je u januaru poslodavac, I. S. B. d. o. o, uručio rešenje o prestanku radnog odnosa na određeno vreme.

M. G. je kod poslodavca bio zaposlen preko omladinske zadruge od 2011. godine kao komunalni radnik. Godinu i po dana odgovornog rada kod poslodavca, u avgustu 2012. godine, podneo je molbu za primanje u stalni radni odnos ili zaključivanje ugovora na određeno vreme. Poslodavac je prihvatio i sa M.G. je zaključio ugovor o radu na određeno vreme u julu 2013. godine.

U septembru 2013. godine, M. G. je u toku radnog vremena obavljajući poslove iznošenja smeća povredio kažiprst leve šake koji mu je prilikom ukazivanja lekarske pomoći delimično amputiran.

Uprkos svim navedenim okolnostima, poslodavac je odlučio da M. G. otkaže ugovor o radu. Praxis je poslodavcu poslao opomenu pred utuženje zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, radi dogovora i eventualnog vraćanja M. G. na posao bez obraćanja sudu. Kako se poslodavac oglušio na predlog, u aprilu je podneta tužba radi utvrđivanja nezakonitosti otkaza ugovora o radu i vraćanja zaposlenog na rad.

Tek nakon pokretanja sudskog spora, poslodavac se oglasio, dostavljajući pedlog vansudskog poravnanja, kojim je M. G. ponuđeno novčano obeštećenje. Zadovoljan onim što mu je ponuđeno, M. G. je odustao od zahteva za povratak na rad i odlučio da dobijeni iznos novca iskoristi za pokretanje sopstvenog posla.

Iako je slučaj M. G. rešen postizanjem sporazuma, nesumnjivo je da postupanje poslodavca u ovom slučaju, predstavlja još jedan primer da su lica romske nacionalnosti jedna od najmarginalizovanijih grupa na tržištu rada.

Za više informacija videti saopštenje: Vansudsko poravnanje u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu

Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action