Prava deteta

Praxis

Praxis

Novi talas prinudnih iseljenja stanovnika nepriznatog Kolektivnog centra „Pionirski grad“ očekuje se 27. aprila 2015. godine, kada je zakazano sprovođenje iseljenja za dve porodice.

Zakazano iseljenje očekuje i samca P. T, osobu sa invaliditetom prve kategorije, koji boluje od epilepsije i ima epileptične napade na nedeljnom nivou. Jedini prihod koji ostvaruje jeste privremena novčana naknada za interno raseljena lica sa Kosova u iznosu od 8.500 dinara, što svakako nije dovoljno za obezbeđivanje osnovnih životnih potreba. P. T. je osoba kojoj je zbog zdravstvenog stanja i socijalne ugroženosti neophodna konstanta podrška, tako da će propusti nadležnih organa da obezbede alternativni smeštaj odvesti P. T. u beskućništvo. 

Podsećamo da su stanovnici „Pionirskog grada“  interno raseljena lica i izbeglice, mahom veoma lošeg zdravstvenog stanja, stariji, nezaposleni, samohrani roditelji, deca i socijalno ugroženi, koji žive u stalnom strahu i nesigurnosti, bez trajnog i održivog rešenja.

Praxis je, uz podršku 35 organizacija civilnog društva (OCD) i dve mreže koje okupljaju 167 OCD-a, početkom novembra 2014. godine uputio zahtev nadležnim institucijama za hitnu obustavu iseljenja interno raseljenih lica i izbeglica iz nepriznatog Kolektivnog centra “Pionirski grad” tokom zimskog perioda, kao i za pronalaženje trajnog i održivog rešenja za lica kojima preti beskućništvo. Međutim, jedina podrška tada je došla od nezavisnih institucija Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i od Kancelarije za ljudska i manjinska prava koja je ukazala nadležnim institucijama na potrebu da se u svim slučajevima kada se vrši iseljavanje, pa i u ovom, neophodno obezbediti alternativni smeštaj i omogućiti učešće tih lica u programima nadležnih državnih organa kojima se obezbeđuje uživanje prava na stanovanje i životni standard.

Naglašavamo da brojni međunarodni dokumenti kao što je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Osnovni principi i smernice Ujedinjenih nacija u vezi evikcija i raseljavanja, čiji je potpisnik i Srbija, propisuju da se licima koja se prinudno iseljavaju mora biti obezbeđen alternativni smeštaj, a Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u svom poslednjem izveštaju iz 2014. godine je takođe apelovao na Srbiju da preduzme hitne mere kako bi građani bili konsultovani u svim fazama iseljenja. Zakon o socijalnom stanovanju RS takođe predviđa decu, mlade, samohrane roditelje, porodice sa više dece, samačka domaćinstva, lica preko 65 godina starosti, osobe sa invaliditetom, izbegla i interno raseljena lica (…), kao prioritetne, najugroženije grupe za dobijanje socijalnih stanova, pri čemu stanovnici Pionirskog grada najčešće spadaju u više navedenih kategorija.

Stoga još jednom apelujemo na nadležne institucije Republike Srbije da hitno obustave iseljenja stanovnika nepriznatog Kolektivnog centra „Pionirski grad“ i da preduzmu sve mere da se ovim licima obezbedi adekvatan alternativni smeštaj.


U beogradskom Medija centru danas, 21. aprila 2015. godine, uručene su nagrade za borbu protiv diskriminacije koje dodeljuje Koalicija protiv diskriminacije.

Koalicija protiv diskriminacije ustanovila je “Godišnju nagradu za borbu protiv diskriminacije” kao priznanje pojedincima, organizacijama, institucijama, kompanijama i medijima koji su u toku jedne godine učinili najviše napora u suzbijanju diskriminacije prema manjinskim i marginalizovanim grupama ili doprineli unapređenju jednakosti svih građana i građanki u Srbiji. O dobitnicima nagrada odlučuju organizacije-članice Koalicije na osnovu predloga koje su joj do kraja 2014. godine, dostavili pojedinci i organizacije.

“Nagrade za borbu protiv diskriminacije”, dodeljuju se za izuzetan doprinos u borbi protiv diskriminacije u Srbiji od 2008. godine, i to u pet kategorija:

  • Javna vlast (institucije javne vlasti, poslanici/e, funkcioneri/ke)
  • Organizacije civilnog društva (nvo, sindikati, profesionalna udruženja)
  • Mediji (javna glasila, novinari/ke, profesionalna udruženja)
  • Biznis sektor (preduzeća, poslovni ljudi)
  • Javne ličnosti (umetnici/e, sportisti/kinje, glumci/ice, pevači/ce, političari/ke)


Dobitnici “Nagrade za borbu protiv diskriminacije” za izuzetan doprinos u borbi protiv diskriminacije u 2014. godini su:

  • Javna vlast – Odeljenje za javni red i mir policijske uprave za grad Beograd – Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije
  • Organizacije civilnog društva – Fond za humanitarno pravo
  • Mediji - Jutarnji program RT Vojvodina
  • Biznis sektor – Mirko Milićević (Dosije studio d.o.o.)
  • Javne ličnosti - Ljubomir Živkov


Koaliciju protiv diskriminacije čine: Centar za unapređivanje pravnih studija, Civil Rights Defenders, Labris – organizacija za lezbejska ljudska prava, CHRIS – Mreža odbora za ljudska prava, Udruženje studenata sa hendikepom, Gayten LGBT, Praxis i Regionalni centar za manjine.

Osnovni sud u Zaječaru naložio je plaćanje takse za predlog i rešenje u postupku utvrđivanja vremena i mesta rođenja u iznosu od 1900,00 dinara, iako je članom 71i Zakona o vanparničnom postupku (ZVP) predviđeno da su predlagači u tim postupcima oslobođeni plaćanja taksi i drugih troškova postupka. Plaćanje taksi licima kojima je utvrđeno vreme i mesto rođenja naložili su i Drugi osnovni sud u Beogradu i Treći osnovni sud u Beogradu, a razlika je jedino u visini iznosa koji je zahtevan (390,00 odnosno 780,00 dinara). Praxis je nadležnim sudovima uputio dopise kojima je ukazano na to da su predlagači u ovim postupcima oslobođeni plaćanja taksi.

Okolnost da pojedine sudije ne poznaju zakon koji primenjuju i da nalažu plaćanje taksi u postupcima utvrđivanja vremena i mesta rođenja može predstavljati problem ako ni predlagačima, koji su mahom pravno neuka lica, nije poznato da nisu dužni da plate taksu. Za očekivati je da bi, ako nemaju pravnu pomoć, ta lica plaćala i takse od čijeg plaćanja su izričito oslobođeni.

Lica koja pokreću postupke utvrđivanja vremena i mesta rođenja najčešće ne ostvaruju nikakve prihode jer zbog neposedovanja dokumenata ne mogu da zasnuju radni odnos, niti da da primaju socijalnu pomoć. Stoga je razumljivo da ZVP predlagače u postupcima utrđivanja vremena i mesta rođenja oslobađa od plaćanja taksi i drugih troškova postupka, ali je neophodno obezbediti da nadležni sudovi dosledno primenjuju zakon. U protivnom, imajući u vidu socijalni položaj pravno nevidljivih lica, plaćanje taksi može predstavljati značajno opterećenje  za ova lica i otežati im pristup sudu.

Osnovni sud u Zaječaru naložio je plaćanje takse za predlog i rešenje u postupku utvrđivanja vremena i mesta rođenja u iznosu od 1900,00 dinara, iako je članom 71i Zakona o vanparničnom postupku (ZVP) predviđeno da su predlagači u tim postupcima oslobođeni plaćanja taksi i drugih troškova postupka. Plaćanje taksi licima kojima je utvrđeno vreme i mesto rođenja naložili su i Drugi osnovni sud u Beogradu i Treći osnovni sud u Beogradu, a razlika je jedino u visini iznosa koji je zahtevan (390,00 odnosno 780,00 dinara). Praxis je nadležnim sudovima uputio dopise kojima je ukazano na to da su predlagači u ovim postupcima oslobođeni plaćanja taksi.

Okolnost da pojedine sudije ne poznaju zakon koji primenjuju i da nalažu plaćanje taksi u postupcima utvrđivanja vremena i mesta rođenja može predstavljati problem ako ni predlagačima, koji su mahom pravno neuka lica, nije poznato da nisu dužni da plate taksu. Za očekivati je da bi, ako nemaju pravnu pomoć, ta lica plaćala i takse od čijeg plaćanja su izričito oslobođeni.

Lica koja pokreću postupke utvrđivanja vremena i mesta rođenja najčešće ne ostvaruju nikakve prihode jer zbog neposedovanja dokumenata ne mogu da zasnuju radni odnos, niti da da primaju socijalnu pomoć. Stoga je razumljivo da ZVP predlagače u postupcima utrđivanja vremena i mesta rođenja oslobađa od plaćanja taksi i drugih troškova postupka, ali je neophodno obezbediti da nadležni sudovi dosledno primenjuju zakon. U protivnom, imajući u vidu socijalni položaj pravno nevidljivih lica, plaćanje taksi može predstavljati značajno opterećenje  za ova lica i otežati im pristup sudu.

Povodom Svetskog dana Roma šaljemo najlepše želje svojim sugrađanima romske nacionalnosti.

Podsećamo da mnogi Romi u Srbiji i dаlје žive u dubokom siromaštvu, suоčаvајu se sa kršenjem ljudskih prava, diskriminаciјom, antiromskom retorikom, kao i nasiljem koje ugrožava njihov život i povređuje dostojanstvo.

Srbija ne može da napreduje ukoliko deo njenog stanovništva ostane na marginama društva.  Nova Strategija za unapređenje položaja Roma, čija izrada je u toku, mora da sadrži rešenja za propuste i neadekvatne mere uočene u sprovođenju prethodne Strategije. To se prvenstveno odnosi na uspostavljanje tela koje će biti odgovorno za praćenje ostvarivanja ciljeva Strategije i Akcionog plana, unapređenje mera za zapošljavanje i ekonomsko osnaživanje Roma i Romkinja, poboljšanje uslova života u romskim naseljima u pogledu infrastrukture i statusa naselja, unapređenje sistema socijalnog stanovanja, obezbeđivanje kontinuiteta u obrazovanju, posebno romskih devojčica, rešavanje problema segregacije romske dece u školama i uopšte na prevenciju i suzbijanje diskriminacije romske populacije. Srbija posebnu pažnju treba da obrati na jačanje kapaciteta organa javne vlasti za planiranje i sprovođenje predviđenih mera, kao i na to da obezbedi odgovarajuća sredstva u budžetu za sprovođenje Strategijom postavljenih ciljeva.  

Koliko postupak upisa deteta u matične evidencije može da bude komplikovan za pojedine roditelje, svedoči i primer šestoro dece, čiji roditelji duže od godinu dana pokušavaju da učine svoju decu pravno vidljivom.

Naime, vođenje postupaka pred različitim državnim organima, dovelo je do situacije da deca istih roditelja budu upisana pod različitim prezimenima, jedna sa majčinim, a druga sa očevim prezimenom.

Tako je za četvoro dece, koja su rođena kod kuće, pokrenut postupak pred sudom radi utvrđivanja vremena i mesta rođenja. Pošto je sud odbacio predlog, pokrenuti su postupci naknadnog upisa u MKR pred organom uprave. U međuvremenu je sud dostavio pozive za ročište, što je bilo krajnje neočekivano, jer je predlog prethodno bio odbačen. Pri tom je inicijalno objedinjeni predlog razdvojen na četiri predmeta koja su dodeljena novom sudiji, s tim da je jedno dete bilo izuzeto iz poziva.

Sud je ubrzo doneo rešenje o utvrđivanju vremena i mesta rođenja za troje dece i deci je utvrđeno prezime oca. Međutim, za četvrto dete, koje nije dobilo poziv za ročište, doneta je odluka u postupku naknadnog upisa u MKR pred organom uprave, koja ne sadrži podatke o ocu, s obzirom na to da on nije mogao da se legitimiše pred organom uprave kao otac deteta, zbog neposedovanja lične karte.

Za dvoje dece, koja su pak rođena u zdravstvenoj ustanovi, pokrenuti su postupci za određivanje ličnog imena pred nadležnim centrom za socijalni rad i očekuje se da će im prezime biti određeno prema prezimenu majke.

Iako je pravilima kojima se uređuju porodični odnosi predviđeno da deca istih roditelja ne mogu nositi različita prezimena, u ovom trenutku deca istih roditelja upisana su u MKR sa neusaglašenim podacima o ličnom imenu i ocu. Nakon što otac pribavi ličnu kartu, biće neophodno sprovesti dodatni upravni postupak radi usaglašavanja podataka o ocu i prezimenu u matičnim evidencijama.

Napori ovih roditelja da upišu svoju decu, a koji traju duže od godinu dana, jasno pokazuju koliko postupci upisa u matične evidencije mogu biti komplikovani i dugi, čak i uz pravnu pomoć Praxisa.

Koliko postupak upisa deteta u matične evidencije može da bude komplikovan za pojedine roditelje, svedoči i primer šestoro dece, čiji roditelji duže od godinu dana pokušavaju da učine svoju decu pravno vidljivom.

Naime, vođenje postupaka pred različitim državnim organima, dovelo je do situacije da deca istih roditelja budu upisana pod različitim prezimenima, jedna sa majčinim, a druga sa očevim prezimenom.

Tako je za četvoro dece, koja su rođena kod kuće, pokrenut postupak pred sudom radi utvrđivanja vremena i mesta rođenja. Pošto je sud odbacio predlog, pokrenuti su postupci naknadnog upisa u MKR pred organom uprave. U međuvremenu je sud dostavio pozive za ročište, što je bilo krajnje neočekivano, jer je predlog prethodno bio odbačen. Pri tom je inicijalno objedinjeni predlog razdvojen na četiri predmeta koja su dodeljena novom sudiji, s tim da je jedno dete bilo izuzeto iz poziva.

Sud je ubrzo doneo rešenje o utvrđivanju vremena i mesta rođenja za troje dece i deci je utvrđeno prezime oca. Međutim, za četvrto dete, koje nije dobilo poziv za ročište, doneta je odluka u postupku naknadnog upisa u MKR pred organom uprave, koja ne sadrži podatke o ocu, s obzirom na to da on nije mogao da se legitimiše pred organom uprave kao otac deteta, zbog neposedovanja lične karte.

Za dvoje dece, koja su pak rođena u zdravstvenoj ustanovi, pokrenuti su postupci za određivanje ličnog imena pred nadležnim centrom za socijalni rad i očekuje se da će im prezime biti određeno prema prezimenu majke.

Iako je pravilima kojima se uređuju porodični odnosi predviđeno da deca istih roditelja ne mogu nositi različita prezimena, u ovom trenutku deca istih roditelja upisana su u MKR sa neusaglašenim podacima o ličnom imenu i ocu. Nakon što otac pribavi ličnu kartu, biće neophodno sprovesti dodatni upravni postupak radi usaglašavanja podataka o ocu i prezimenu u matičnim evidencijama.

Napori ovih roditelja da upišu svoju decu, a koji traju duže od godinu dana, jasno pokazuju koliko postupci upisa u matične evidencije mogu biti komplikovani i dugi, čak i uz pravnu pomoć Praxisa.

Povodom obeležavanja 21. marta, Međunarodnog dana borbe protiv rasne diskrimimacije Praxis i Liceulice skreću pažnju da su mnogi naši sugrađani izloženi rasizmu i različitim oblicima diskriminacije protiv kojih bi svi zajedno trebalo da se borimo.

U cilju podizanja svesti javnosti o nephodnosti borbe protiv rasizma i diskriminacije, Praxis i Liceulice nizom aktivnosti obeležavaju i Evropsku nedelju borbe protiv rasizma u periodu od 16. do 22. marta 2015. godine.

U okviru navedenih aktivnosti pitali smo naše korisnike i saradnike magazina Liceulice i druge građane, šta za njih predstavljaju diskriminacija i rasizam, a uz njihovu saglasnost objavljujemo odgovore na društvenim mrežema. Neki od odgovora koje smo dobili su: "Rasizam je kada se moje dete vrati iz škole pocepano i modro, jer su ga druga deca pretukla samo zato što je Rom, a učiteljica za to okrivi njega" (Sanja, 29), "Rasizam je kada nas oteraju sa igrališta jer smo Romi" (Marijan, 19), "Moram biti potpuno iskren. Odavno više ne znam i ne mogu drugačije. Osjećam se kao običan magarac. To osjećanje u meni budi činjenica da u 21. stoljeću još uvijek ljudima treba objašnjavati koliko je rasizam štetan, besmislen, nazadan, koliko je, na poslijetku, naprosto glup. Nazovimo stvari pravim imenom: rasizam je glupost" (Marko Tomaš, pesnik). Prikupljene odgovore poslaćemo na razglednicama odgovornim institucijama i medijima. Takođe, u saradnji sa IPAK.centrom i inicijativom Ne budi ograničen. Misli i streetart umetnikom Inspektor Joda širom grada smo precrtavali grafite mržnje i prepravljali ih u grafite koji šalju poruke tolerancije i ravnopravnosti.

Podsećamo javnost u Srbiji na visok stepen diskriminacije i rasizma koji prožimaju sve sfere našeg društva i smatramo da je neophodno da se svi zajedno zalažemo za širenje tolerancije i ravnopravnosti.

Blog by Praxis' Intern Aleem Datoo from Northeastern University

H. K. is a 35-year-old legally invisible woman from a Roma community in Kosovo. After spending most of her life in Kosovo, H. K. met a Romani man and decided to move to eastern Serbia with him. Unfortunately, H. K.’s family did not take well to her decision and decided to disown her. This meant that when she arrived in Serbia, not only did she lack an official identity, but she also had no contact with her family in Kosovo.

H. K. realized that she needed to register as a Serbian citizen. On her behalf, her husband contacted Praxis and asked the legal advisors to start the process of acquiring her legal identification documents.

H. K. later became pregnant with twins. On March 9, seven months into her pregnancy, she suddenly fell ill with extreme hypertension and swollen limbs. Her husband realized the danger of the situation and immediately took her to a local village clinic. Due to the severity of her condition, the clinic said that they were unable to help her and advised her to go to a hospital in the city of Pozarevac. She and her husband encountered problems upon arriving at the Pozarevac Hospital. The nurse they were directed to refused to assist them because H. K. lacked an official identification number, as well as a Health Card. As H. K.’s condition worsened, her husband decided to call someone from Praxis to ask for help. After briefing the Praxis legal advisor about the situation, Praxis communicated directly with the nurse to find a solution. The legal advisor demanded that H. K. be treated immediately. According to Serbian Law, free care must be given by a public hospital in any emergency situation, regardless of whether or not the person has identification documents. He also went on to explain that H. K.’s severe symptoms, along with being pregnant with twins, was reason enough to consider the situation an emergency. Unfortunately, despite these efforts, 12 patients received treatment before the hospital saw H. K. The delay in her treatment could have caused irreversible damage to her or her babies. On March 16 H. K. delivered the twins prematurely at Pozarevac Hospital. The babies are currently in incubation in Belgrade and will remain there until they are strong enough to go home. 

H. K.’s story is not an isolated incident. Discrimination in the health care system is a widespread issue, particularly for members from the Roma community who do not have access to status rights. We need to ensure that the health care system implements the law correctly and that those who provide discriminatory treatment are held responsible. 

U solidarnosti sa ženama koje su suočene sa nasiljem u porodici u Srbiji

Osmog marta 2015. godine obeležava se 101. Međunarodni dan žena. To je jedinstvena prilika da proslavimo ekonomska, politička i društvena dostignuća žena kojima se postiže istinska ravnopravnost. Međutim, vreme je da se razmisli o tekućim pitanjima koja su i dalje nerešena i da se zajednički radi na pronalaženju održivih rešenja za postizanje zajedničkog cilja rodne ravnopravnosti. Nasilje u porodici je samo jedno od pitanja koja treba rešavati u Srbiji. U 2014. godini, 95% svih žrtava nasilja u porodici bile su žene, a posledice ovog krivičnog dela dovele su do smrti 26 žena samo tokom prošle godine. Uprkos zakonima koji štite žene od zlostavljanja, standardi se u praksi ne primenjuju, čime se mnoge žene ostavljaju bez efikasne pomoći i pravnog leka.

Zakon o zabrani diskriminacije u Srbiji izričito navodi nezakonitost nasilja u porodici. Prema članu 20. zabranjeno je vršiti fizičko nasilje ili uznemiravanje lica na osnovu njegovog ili njenog pola. Član 194. Krivičnog zakona Srbije zabranjuje svako nasilje u porodici i predviđa stroge kazne za učinioce. Srbija je 21. novembra 2013. godine ostvarila znatan napredak u borbi protiv nasilja u porodici ratifikovanjem Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama, koja je stupila na snagu 1. avgusta 2014. godine. Ovo je najsveobuhvatniji pravni instrument za zaštitu žrtava nasilja u porodici koji trenutno postoji.

Priroda krivičnog dela čini nasilje u porodici osetljivim problemom za sva lica na koja se odnosi. Prema podacima Autonomnog ženskog centra u Beogradu, 98,7% lica koja su preživela nasillje u porodici u Srbiji tvrde da je učinilac lice koje poznaju i koje im je blisko. Osim toga, nasilje u porodici se obično odvija u privatnom okruženju, što njegovo praćenje i suzbijanje čini većim izazovom. Fizičko zlostavljanje je najčešće, ali žrtve mogu da trpe i psihološko i verbalno zlostavljanje od strane zlostavljača. Ovi slučajevi su izuzetno teški za krivično gonjenje, jer je teško proveriti dokaze. Sudski sistemi ne daju prednost ovim slučajevima niti uzimaju u obzir prirodu tih krivičnih dela. Kao rezultat toga, u nekim slučajevima se na presudu čekalo duže od tri godine. U 2014. godini bilo je 6444 krivičnih prijava za nasilje u porodici. Od ovih prijava, samo 1740 lica je osuđeno, od kojih je 1252 dobilo uslovnu kaznu, a samo 442 izrečene kazne su bile zatvorske.

Ovo pitanje je teško za rešavanje. Prilikom izrade plana za eliminisanje nasilja u porodici treba uzeti u obzir različite složene karakterisitke ovog krivičnog dela. Davanje prioriteta rodnoj ravnopravnosti u čitavom društvu je prvi korak ka trajnim promenama. Zato je važno obeležiti Međunarodni dan žena, jer pruža mogućnost da se čuje glas žena koje se suočavaju sa pitanjima poput nasilja u porodici, te da se istovremeno promoviše rodna ravnopravnost širom sveta.  

Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action