Prava deteta

Praxis

Praxis

Preko 100 porodica će biti suočeno sa beskućništvom zbog građevinskih radova na projektu „Beograd na vodi“. Priprema terena za projekat „Beograd na vodi“ zahteva uklanjanje svih objekata sa ove trase i raseljavanje preko 130 porodica. Praxis je od porodica koje stanuju na ovoj trasi dobio uznemiravajuće informacije, prema kojima za više od 100 porodica nije predviđen nikakav alternativni smeštaj.

Nadležni državni organi, odnosno Direkcija za građevinsko zemljište poziva na razgovor nekoliko desetina porodica koje imaju pravni osnov stanovanja, i koji se uglavnom ogleda u dodeljivanju prostorja JP „Železnice Srbije“ na korišćenje kao nužni smeštaj. Ovim porodicama se nude novi stambeni prostori, ali na korišćenje od 5 godina, čime se opet dovodi u pitanje sigurnost njihovog stambenog statusa. Preko 100 preostalih porodica je primilo rešenja kojim im se nalaže da uklone objekte u kojima su godinama stanovali, u vrlo kratkom roku, bez obezbeđivanja alternativnog smeštaja. Žalbe na rešenja ne odlažu izvršenje rešenja.

Takvo postupanje nadležnih organa predstavlja grubo kršenje prava na privatan i porodičan život, prava na stanovanje i delotvoran pravni lek. Posebno je zabrinjavajuće da ono nastupa uprkos konstantnim preporukama međunarodnih ugovornih tela i nezavisnih eksperata da se zakonski reguliše postupak prinudnih iseljenja i omogući efikasno pravo na delotvorni pravni lek.

Pozivamo nadležne institucije da hitno prekinu sa praksom prinudnih iseljenja koja dovodi do beskućništva i primene preporuke međunarodnih tela i urede postupak i postupanje u slučajevima prinudnih iseljenja.

Za više informacija, videti saopštenje: Saopštenje povodom raseljavanja porodica na trasi „Beograda na vodi“

Evropska mreža za pitanja apatridije (ENS), koja predstavlja više od 50 organizacija civilnog društa iz Evrope, predvodi novu kampanju: ‘Nijedno dete ne bi trebalo da bude apatrid’ kojom želi da podigne svest o postojanju problema i promoviše pozitivna rešenja.

ENS je, u okviru kampanje, objavila novi izveštaj Nijedno dete ne sme biti apatrid, koji otkriva da hiljade dece odrasta bez osnovne zaštite koje državljanstvo pruža građanima zbog nedostataka u zakonima o državljanstvu i zakonima koji regulišu postupke za upis u matične knjige. Izveštaj koji se oslanja na opsežnu analizu zakona o državljanstvu u svih 47 država članica Saveta Evrope, iznosi zabrinjavajuće detalje o problemima i daje niz preporuka za rešavanje, a na kraju i iskorenjivanje apatridije među decom u Evropi.

Za više informacija, videti saopštenje: Kampanja "Nijedno dete ne sme biti apatrid" Evropske mreže za pitanje apatridije

Praxis smatra da bi Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja trebalo da preispita uslove konkursa za dodelu besplatnih udžbenika i učini ih transparentnijim.

Za razliku od prethodnih godina, kada su besplatne udžbenike dobijali svi učenici od I do IV razreda osnovne škole, sa obavezom da udžbenike vrate na kraju školske godine, ove godine je predviđeno da besplatne udžbenike dobijaju samo socijalno ugroženi učenici svih razreda osnovne škole i to tako što bi 15% učenika dobilo celokupan predviđen iznos, a 8% bi dobilo polovinu iznosa, bez obaveze da udžbenike vrate na kraju školske godine.

Praxis pozdravlja ukidanje ranijeg modela dodele besplatnih udžbenika, koji je imao niz manjkavosti, ali ujedno ukazuje na netransparentnost novog modela, kao i na veoma kratak rok u kome je sproveden čitav proces. Tako ostaje nejasno kako će se vrednovati pripadnost pojedinim ranjivim grupama, odnosno da li će biti data prednost jednoj ranjivoj grupi u odnosu na drugu. Za učenike iz kategorije samohrani roditelji navedeno je da treba da se dostavi fotokopija presude o razvodu braka, bez obzira na to što su ročišta u brakorazvodnim postupcima zatvorena za javnost i što se u obrazloženju presuda o razvodu braka navode činjenice koje uprava škola, razredni starešina/učitelj nisu ovlašćeni da traže.

Praxis posebno izražava zabrinutost povodom dece koja stanuju u neformalnim naseljima, bez prijave prebivališta, među kojima je najviše romske dece. Takođe, konkurs ne uzima u obzir pravno nevidljivu decu, odnosno decu koja nisu upisana u matične knjige rođenih i ne razmatra njihov položaj prilikom dodele besplatnih udžbenika.

Praxis skreće pažnju da je neophodno da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja preispita uslove konkursa, da ih učini transparentnijim i unapredi tako da se maksimalno izbegnu sve nedoumice oko vrednovanja pripadnosti predviđenim kategorijama, kako bi udžbenici stigli do dece kojima je ovaj vid pomoći zaista neophodan.

Za više informacija, videti saopštenje: Praxis ukazuje na propuste u konkursu za dodelu besplatnih udžbenika

M. S. iz Zemuna, koji boluje od paraplegije i kome je bilo onemogućeno pravo na slobodno kretanje, od 2007. godine se zalaže da trotoari u njegovoj ulici budu pristupačni za osobe sa invaliditetom. Obraćao se nadležnim gradskim vlastima, koje su pune četiri godine ignorisale njegov problem. Tako je 2011. godine odlučio da protiv Gradskog sekretarijata za saobraćaj Grada Beograda podnese pritužbu poverenici za zaštitu ravnopravnosti. Poverenica je utvrdila diskriminaciju i preporučila gradskim vlastima da ulicu u kojoj M. S. živi prilagode potrebama osoba sa invaliditetom. Iako su gradske vlasti postupile u skladu sa preporukom, građevinski radovi bili su veoma loše izvedeni, pa su prepreke za M. S. i dalje postojale. Nadležni organi su smatrali da je njihov posao završen, mada cilj preporuke nije bio postignut.

Nakon toga se M. S. obratio Praxisu za pomoć, te je Gradskom javnom pravobranilaštvu upućen predlog za mirno rešavanje spora, sa predlogom da se trotoar u njegovoj ulici prilagodi potrebama osoba sa invaliditetom i da se postave odgovarajuće rampe. Gradsko javno pravobranilaštvo je postupilo u skladu sa navedenim zahtevima, a M. S. je konačno nakon sedam godina mogao da se kreće svojom ulicom.

Ovo nažalost nije usamljen slučaj, jer se M. S. kao i druge osobe sa invaliditetom svakodnevno susreću sa velikim poteškoćama prilikom korišćenja javnog gradskog prevoza i javnih objekata koji su nepristupačni.

Praxis je podneo tužbu Višem sudu u Beogradu zbog diskriminacije u jednoj osnovnoj školi, jer direktorka odbija da upiše decu romske nacionalnosti. Naime, roditelji troje dece romske nacionalnosti želeli su da upišu svoju decu u navedenu školu, direktorka je omogućila upis dva starija deteta, ali je odbila upis najmlađeg deteta uz obrazloženje da za treće dete nema mesta, što nije bilo tačno.

Navedenu školu pohađa veoma mali broj dece romske nacionalnosti, dok je broj romske dece koja pohađaju školu koja se nalazi u neposrednoj blizini skoro deset puta veći.

U vezi s tim, Praxis je pred Višim sudom u Beogradu pokrenuo parnični postupak protiv direktorke škole. Međutim, Viši sud je odbacio tužbu uz obrazloženje da je za vođenje postupka potreban pristanak oštećenih, jer se tužba odnosi na tačno određena lica, a ne na grupu neodređenih lica. Takvom odlukom sud je pogrešno primenio materijalno pravo i ignorisao stanovište Vrhovnog kasacionog suda koji je u ovakvim slučajevima već odlučivao.

Navedena odluka Višeg suda u Beogradu zasnovana je na pogrešnoj primeni Zakona o zabrani diskriminacije, zbog čega je izostalo i utvrđenje pravno relevantnih činjenica. Zbog takve prakse nadležnih sudova vođenje ionako malog broja parničnih postupaka za utvrđenje diskriminacije biva otežano, a Zakon o zabrani diskriminacije se adekvatno ne sprovodi, čime se dodatno otežava položaj ugroženih društvenih grupa.

Za više informacija, videti saopštenje: Viši sud u Beogradu pogrešno primenio materijalno pravo i odbacio tužbu zbog diskriminacije romske dece u osnovnoj školi

sreda, 07 oktobar 2015 09:23

Mesecima do prijave prebivališta

Zbog nezakonitog postupanja službenika Policijske stanice u Bujanovcu, klijentkinja Praxisa N. R. mesecima nije bila u mogućnosti da prijavi prebivalište.

N. R. se krajem 2014. godine preselila iz Beograda u Bujanovac gde je zasnovala vanbračnu zajednicu. Shodno tome, obratila se policiji sa zahtevom za prijavu prebivališta na adresi prebivališta svog vanbračnog partnera. Iako je u ovom slučaju nesporna primena zakonom predviđene mogućnosti prijave adrese prebivališta, policija je usmeno odbijala zahtev N. R, zahtevajući od nje da lažno prijavi prebivalište u Bujanovcu, kao zakupac stana.

S obzirom na to da je policija usmeno odbijala njen zahtev, N. R. je iskoristila mogućnost podnošenja zahteva nadležnom organu putem pošte. Postupajući po zahtevu, Policijska stanica u Bujanovcu je sprovela terensku kontrolu i pozvala N. R. radi davanja izjave u vezi sa podnetim zahtevom, ali nije preduzimala nikakve dalje radnje u postupku. Tek nakon što je Praxis ukazao na nezakonito postupanje PS Bujanovac u ovom slučaju na obuci za matičare, zamenike matičara, radnike centara za socijalni rad i policijskih uprava Pirotskog, Jablaničkog i Pčinjskog upravnog okruga, održanoj 12.6.2015. godine u Pirotu, kao i nakon dodatnih konsultacija policijske službenice sa Praxisom, Policijska stanica u Bujanovcu je konačno odobrila prijavu prebivališta N. R.

Zabrinjavajuće je propuštanje organa koji je umesto da primenom propisa promoviše zakonom garantovana prava, zapravo nastojao da ih umanji.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti donela je mišljenje i preporuku povodom pritužbe koju je otac maloletne devojčice podneo protiv Opštine Smederevska Palanka, a Praxis se kasnije uključio u postupak.

Opština Smederevska Palanka uskratila je devojčici sa potpuno oštećenim vidom pravo na prevoz do škole, iako je to zakonska obaveza opštine prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.

Poverenica u svom mišljenju konstatuje da je propuštanjem da obezbedi pravo na besplatan prevoz do škole, Opština Smederevska Palanka otežala devojčici ostvarivanje prava na obrazovanje i puno uključivanje u obrazovni sistem, čime je prekršila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije. Poverenica je preporučila da predsednik Opštine Smederevska Palanka preduzme sve neophodne mere u roku od 30 dana kako bi se obezbedio besplatan prevoz od kuće do škole, i da ubuduće u okviru obavljanja svojih delatnosti ne krši odredbe Zakona o zabrani diskrminacije.

Poverenica je navela i da je obezbeđivanje prevoza dece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju najzastupljeniji servis koji postoji u lokalnim zajednicama i da o njemu predstavnici jedinica lokalne samouprave imaju najviše informacija. U mišljenju se dalje navodi da je ovaj vid podrške zakonski regulisan već duži niz godina, zbog čega je ovakvo postupanje Opštine Smederevska Palanka krajnje zabrinjavajuće.

U mišljenju se takođe konstatuje da škola i Ministarstvo prosvete moraju da obezbede devojčici odgovarajuća nastavna sredstva, poput udžbenika na Brajevom pismu, kao i personalnog asistenta, a za šta je devojčica do danas ostala uskraćena.

Praxis podseća da je Srbija prema Konvenciji o pravima deteta i Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom obavezna da osigura obavezno i besplatno obrazovanje na ravnopravnim osnovama i bez diskriminacije. Takođe, Ustav Republike Srbije, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i zakoni i podzakonski akti iz oblasti obrazovanja eksplicitno zabranjuju diskriminaciju osoba sa invaliditetom u svim sferama života.

Za više informacija, videti saopštenje: Opština Smederevska Palanka diskriminisala učenicu sa invaliditetom

Komisija za žalbe Saveta za štampu utvrdila je da je dnevni list “Večernje novosti” povredio Kodeks novinara Srbije jer je objavio tekst pod naslovom "Užas u Smederevu: Rom obljubio devojčicu". Navedeni tekst je objavljen 17. marta 2015. u štampanom izdanju u rubrici Crna hronika i 18. marta 2015. godine u onlajn izdanju.

NVO Praxis i Stalna konferencija romskih udruženja građana SKRUG – Liga Roma podneli su žalbu Komisiji za žalbe Saveta za štampu navodeći da nacionalna pripadnost osumnjičenog za izvršenje krivičnog dela ne sme biti napomenuta, osim ukoliko nije u neposrednoj vezi sa vrstom i prirodom izvršenog krivičnog dela. Podnosioci žalbe smatraju i da navedeni tekst podstiče na diskriminaciju, mržnju i nasilјe prema Romima i da se takvim izveštavanjem direktno doprinosi stvaranju i širenju mržnje prema pripadnicima romske nacionalnе mаnjinе.

Komisija za žalbe usvojila je žalbu i donela odluku da je dnevni list Večernje novosti povredio Kodeks novinara Srbije. Dnevnom listu “Večenje novosti“ naloženo je da ovu odluku objavi najkasnije u trećem broju od dana dostavljanja odluke, odnosno u roku od sedam dana u onlajn izdanju.

Praxis pozdravlja odluku Saveta za štampu i skreće pažnju medijima da navođenje ličnih svojstava osumnjičenih lica ili žrtava, nije u skladu sa еtičkim stаndаrdom prоfеsiоnаlnоg pоstupаnjа nоvinаrа, te da se ne sme navoditi, osim ukoliko nije u neposrednoj vezi sa prirodom izvršenog krivičnog dela.

Za više informacija, videti saopštenje: Večernje novosti povredile Kodeks novinara Srbije

Koalicija protiv diskriminacije najoštrije osuđuje diskriminatornu preporuku Saveza udruženja taksista Srbije da taksisti ne prevoze azilante i podseća da Zakon o zabrani diskriminacije u članu 17 prepoznaje odbijanje pružanja javnih usluga kao oblik diskriminacije.

Aleksandar Bijelić, predsednik Saveza udruženja taksista Srbije, izjavio je za Blic 24. marta 2015. godine: „Preporuka taksistima je da ne voze azilante jer mogu da zapadnu u neprijatnu situaciju. Policija koja zatekne azilante privremeno oduzima vozilo taksisti i sprovodi se sudski postupak“ .

Ovakvo disrkiminatorno postupanje Saveza udruženja taksista dodatno doprinosi širenju ksenofobije i netrpeljivosti prema tražiocima azila. Podsećamo na slučaj rasne segregacije u javnom prevozu u Americi 50-ih godina, i izražavamo zabrinutost što se 60 godina kasnije u Srbiji dešava isto.

Preporuka taksistima da ne voze azilante i obrazloženje mogućih problema sa nadležnim organima jasno ukazuju na nepostojanje sistemskog odgovora države na mešovite migracije kao i efikasnog sistema zaštite od diskriminacije.

U periodu od 23-24. septembra 2015. godine, u Amsterdamu je održan sastanak Grupe nacionalnih partnerskih mreža Eurochild-a, koja okuplja 18 nacionalnih partnerskih mreža, koje predstavljaju više od 1900 organizacija koje se bave zaštitom prava deteta širom Evrope. Mrežu organizacija za decu Srbije - MODS predstavljala je Jasmina Miković, zamenica izvršne direktorke Praxisa i članica Upravnog odbora MODS-a. Pored toga, Jasmina Miković je učestvovala na zajedničkoj sesiji Eurochild-a i Evropske mreže ombudsmana za decu (ENOC), na kojoj je predstavila saradnju MODS-a i zamenice zaštitnika građana za prava deteta u Srbiji.

Grupa nacionalnih mreža za prava deteta, pozvala je na snažnije usmeravanje na nivou EU kako bi se pružila pomoć članicama EU u unapređivanju i zaštiti prava deteta u Evropi. Sastanak 18 nacionalnih partnerskih mreža pokazao je potrebu za postojanjem koordiniranog pristupa na nivou Evrope kako bi se države članice EU ohrabrile u radu na poboljšanju života dece i mladih.

Situacija dece i mladih u Evropi nije ni blizu idealne. Širom EU, 28% dece je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u odnosu na prosečnih 25% kod ukupne populacije. Preko 11% dece u EU napusti školu pre završetka srednjeg obrazovanja. Nezaposlenost mladih je više nego dvostruko veća od prosečne stope nezaposlenosti. (Evrostat 2013) Siromaštvo je glavni pokretač za stavljanje dece na staranje unutar državnog sistema. Preko pola miliona dece završi u institucijama u EU. Neizvesne i teške okolnosti u kojima se nalaze deca migranti i izbeglice, među kojima ima i onih koji su odvojeni od svojih porodica, dovodi ih u situacije u kojima su izuzetno ranjivi.

„Ulaganje u decu je dobitak za budućnost. Osnaživanje dece garantuje bolje rezultate u obrazovanju, uštede u državnom budžetu, smanjenje radikalizacije i povećanje inovacije u svim sektorima“, poručuje Dana Rušinová, iz Koalicije za decu iz Slovačke.

„Razvoj principa EU za zaštitu dece je korak u pravom smeru. Ali se ne može tu zaustaviti. Našim vladama je potrebna podrška u primeni ovih principa u praksi. Na primer, kako će ih koristiti u zaštiti dece izbeglica i migranata koji dolaze u Evropu?", pita Edel Kvinn iz Saveza za prava deteta iz Irske.

„Vladini programi reformi i inicijative EU poput TTIP mogu da povećaju nivo učešća privatnih pružalaca usluga u oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalnih usluga za decu. EU ima važnu ulogu u obezbeđivanju da najviši standardi kvaliteta, podržani Konvencijom UN o pravima deteta, budu održani u svim sektorima pružanja usluga", kaže Marion McLeod iz mreže Deca u Škotskoj.

Eurochild, zajedno sa velikim brojem organizacija za zaštitu prava deteta i odnedavno, Komitet UN za prava osoba sa invaliditetom, u svom pregledu o EU iz septembra 2014. godine, preporučili su EU da razvije strateški pravac za rešavanje pitanja prava deteta širom Evrope, uzimajući u obzir specifične potrebe svakog deteta. Poslednji strateški okvir EU, EU Agenda za prava deteta, istekao je 2014. godine.

„EU je načinila velike korake ka unapređenju prava deteta kroz različite politike. Na primer, smernicama koje se odnose na prava žrtava krivičnih dela podržane su deca žrtve trgovine ljudima i žrtve zlostavljanja. Međutim, potreban nam je sveobuhvatan pristup kako bi se obezbedilo da sva deca budu zaštićena i da im se ponudi mogućnost da ostvare svoja prava“, kaže Pien Klieverik, Međunarodna odbrana za decu iz Holandije.

Jača saradnja sa ombudsmanima za decu u Evropi
Zadovoljne mogućnostima koje su razvijene na sastanku sa Evropskom mrežom ombudsmana za decu (ENOC) u Amsterdamu, Eurochild-ove nacionalne partnerske mreže se raduju daljoj saradnji u cilju unapređenja prava deteta u Evropi.

„Potrebni su nam jaki, nezavisni ombudsmani za decu u svakoj zemlji. Naši članovi sarađuju sa postojećim ombudsmanima i zalažu se za uspostavljanje ove ključne pozicije u zemljama u kojima ne postoje ombudsmani. U vreme kada se situacija dece širom Evrope pogoršava moramo da radimo u bliskoj saradnji“, dodaje Jana Hainsvorth, generalna sekretarka Eurochild-a.

O Eurochild-u:
Eurochild se zalaže za to da prava i dobrobit deteta budu u samoj srži procesa kreiranja politika. To je mreža organizacija koje rade sa decom i za decu širom Evrope, težeći ka stvaranju društva koje poštuje prava dece. Eurochild utiče na politiku, jača unutrašnje kapacitete, omogućava međusobno učenje i razmenu prakse i istraživanja. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima deteta je temelj svih aktivnosti Eurochild-a.

Nacionalne partnerske mreže su članovi Eurochild-a i smatraju se predstavnicima, legitimnim glasom sektora zaštite prava deteta u svojim zemljama. Trenutno postoji 18 nacionalnih parterskih mreža, koje predstavljaju više od 1900 organizacija koje se bave zaštitom prava deteta širom Evrope:

 

Spisak zemalja i nazivi nacionalnih partnerskih mreža:

Austrija - Mreža za prava deteta (Netzwerk Kinderrechte)
Belgija -Koalicija za prava deteta (Kinderrechtencoalitie)
Bugarska -Nacionalna mreža za decu (National Network for Children)
Hrvatska - Koordinacija udruženja za decu (Coordination of Associations for Children)
Kipar - Pankiparski koordinacioni odbor za zaštitu i dobrobit dece (Pancyprian Coordinating Committee for the Protection and Welfare of Children)
Danska - Zajednički savet za pitanja dece (Bornesagens Faellesrad)
Finska - Centralna unija za dobrobit dece u Finskoj (Central Union for Child Welfare Finland)
Francuska - Nacionalna federacija udruženja za zaštitu dece (National Federation of Associations for Child Protection - CNAPE)
Nemačka - Udruženje za pomoć deci i mladima (Arbeitsgemeinschaft für Kinder- und Jugendhilfe - AGJ)
Irska - Savez za prava deteta Irska (Children's Rights Alliance Ireland)
Rumunija - Federacija NVO za decu (NGOs Federation for Children)
Srbija - Mreža organizacija za decu Srbije - MODS
Slovačka - Koalicija za decu (Coalition for Children)
UK- Škotska - Deca u Škotskoj (Children in Scotland)
UK – Severna Irska - Deca u Severnoj Irskoj (Children in Northern Ireland)
UK – Vels - Deca u Velsu (Children in Wales)
UK - Engleska - Deca u Engleskoj (Children England)

Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action