Naša Nevena Marković, koordinatorka Praxisa za prava deteta, govorila je o prevenciji dečjih brakova za Radio-televiziju Vojvodine. U emisiji „Kulturako aresipe“ Nevena je predstavila nalaze iz Godišnjeg izveštaja o dečjim brakovima u Srbiji za 2021. godinu sa posebnim osvrtom na praksu javnih tužilaštava ali se osvrnula i na brojne aktivnosti koje sprovodimo u okviru projekta „Prevencija i eliminacija dečjih brakova i ekonomsko osnaživanje Romkinja na lokalnom nivou u Srbiji”. Celo gostovanje možete pogledati OVDE.
Ako vam priča koja sledi deluje komplikovano, to je zato što ona to i jeste, baš kao i procedure kroz koje pojedina lica moraju da prođu ne bi li se upisala u matičnu knjigu rođenih (MKR), dobila lične dokumente i mogla da pristupe osnovnim pravima.
Ovo je priča o Sari [1] koja nije upisana u matičnu knjigu rođenih i ne poseduje nijedan lični dokument. Istovremeno, to je priča o novinama u pravnom sistemu Srbije koje pojedinim licima upis u matične knjige dodatno otežavaju.
Zbog toga što Sara nije upisana u MKR, od rođenja joj je pristup većini prava onemogućen ili znatno otežan. U vreme kada je Sara rođena, ni njena majka nije bila upisana u matičnu knjigu rođenih i nije imala lične dokumente, zbog čega nije mogla svoju ćerku da upiše u MKR. Ni bolnica u kojoj je Sara rođena nije matičnoj službi prijavila činjenicu njenog rođenja.
Kako u zvaničnim evidencijama nije ostalo zapisano kada je tačno Sara rođena, a pošto ni njeni roditelji - neškolovani i socijalno isključeni pripadnici romske zajednice - nisu zapamtili datum rođenja, danas nije poznato kada se tačno Sara rodila. Zna se samo da je rođena 2004. godine i da će ove godine postati punoletna. Nada se da će ove godine končano uspeti da se upiše u MKR i da će tako najzad da stekne mogućnost da pristupi svim onim pravima koja su joj oduvek bila nedostupna.
Nažalost, cela prethodna godina protekla je u bezuspešnim nastojanjima da se upiše u matične knjige. Početkom 2021. godine, Sarina majka pokušala je da u opštinskoj službi za besplatnu pravnu pomoć dobije pomoć radi pokretanja sudskog postupka za utvrđivanje vremena i mesta rođenja deteta, ali sama nije uspela da takvu pomoć dobije. Tek nakon što je Praxis (kome prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći nije dozvoljeno da pruža pomoć u sudskim postupcima) predao pisani zahtev, služba za besplatnu pravnu pomoć sastavila je predlog za utvrđivanje vremena i mesta Sarinog rođenja, pa je u februaru 2021. pokrenut postupak pred sudom.
Međutim, krajem aprila sud je odbacio predlog, pozivajući se na Zaključak Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda (VKS) o nadležnosti vanparničnog suda u postupku upisa u MKR, kojim je VKS zauzeo stav da vanparnični sud može da sprovede postupak za utvrđivanje vremena i mesta rođenja tek ako je prethodno vođen upravni postupak za naknadni upis u MKR i ako je u tom postupku zahtev pravosnažno odbijen.
Stoga je narednog meseca za Saru pokrenut postupak naknadnog upisa u MKR pred organom uprave. Ali, ubrzo potom, ovaj organ je obavestio stranku da je zahtev prosledio sudu (koji je prethodno odbacio predlog), navodeći da je sud, a ne taj organ, nadležan za sprovođenje postupka. Tako su i sud i organ uprave utvrdili da ne mogu da sprovedu postupak.
Ipak, nakon što je Praxis Upravnom inspektoratu podneo predstavku zbog nezakonitog postupanja organa uprave, a organu poslao podnesak u kome mu je ukazao da je dužan da sprovede postupak naknadnog upisa, ovaj postupak je nastavljen. Međutim, u julu 2021. godine organ je doneo rešenje kojim se zahtev odbacuje zbog toga što se majka i svedoci nisu odazvali pozivu za davanje izjave i nisu priložili dokaze koje je organ tražio, poput zdravstvene knjižice, izveštaja lekara ili potvrde o školovanju – što su dokazi koje Sara nije imala ili nije ni mogla da ima jer nije upisana u MKR.
Iako je organ uprave doneo negativnu odluku, to i dalje nije bilo dovoljno da bi se ponovo pokrenuo postupak pred sudom, jer je Vrhovni kasacioni sud zauzeo stav da je potrebno da zahtev u upravnom postupku bude odbijen, a ne odbačen, kao što se to desilo u ovom slučaju. Stoga je, uz pomoć Praxisa, izjavljena žalba na odluku kojom se zahtev odbacuje. Ova žalba je bila usvojena od strane drugostepenog organa i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostepenom organu.
U ponovljenom postupku pred organom uprave stranke i svedoci koji su prisustvovali porođaju dali su izjave, ali je pred kraj godine zahtev za naknadni upis odbijen, uz obrazloženje da na osnovu tih izjava nije moguće utvrditi vreme rođenja deteta.
Stekavši tako uslov da ponovo pokrene postupak pred sudom, Sarina majka ponovo se obratila službi za besplatnu pravnu pomoć, koja je sastavila novi predlog za utvrđivanje vremena i mesta rođenja, uz podršku Praxisa koji je sa nadležnim službenikom podelio svoje višegodišnje iskustvo u vođenju ovih postupaka i ukazao na neke značajne pojedinosti samog postupka. Predlog je krajem februara 2022. predat sudu.
Tako se Sara ponovo nalazi u istoj situaciji u kojoj je bila pre godinu dana – pokrenula je postupak pred sudom koji bi trebalo da joj omogući da se upiše u MKR. U međuvremenu je morala da vodi postupak pred organom uprave, za koji je od početka bilo jasno da neće rezultirati pozitivnim ishodom. Sara je postupak pred sudom (a ne pred organom uprave) prvobitno i pokrenula upravo zbog toga što je bilo izvesno da upravni postupak neće moći uspešno da se sprovede.
Na Sarinom primeru – a u njenoj situaciji nalaze se mnoge osobe koje nisu upisane u MKR – vidi se koliko je pomenuto stanovište Vrhovnog kasacionog suda necelishodno i u kojoj meri otežava pravno nevidljivim osobama da regulišu svoj status i pribave lične dokumente. Sara je izgubila godinu dana vodeći upravni postupak, a iako je imala pomoć Praxisa jedva je uspela da taj postupak sprovede do kraja i dobije odbijajuće rešenje. Ako se pogleda tok postupka, jasno se vidi da ona bez pravne pomoći to ne bi mogla da učini, a vrlo je moguće i da bi prepreke sa kojima se suočavala u postupku dovele do toga da odustane od daljih pokušaja da se upiše u MKR.
Osobe koje nisu upisane u MKR spadaju među najugroženije stanovnike Srbije. Njima je zbog neposedovanja ličnih dokumenata pristup gotovo svim pravima nemoguć ili znatno otežan. To su ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu, pravno su neuki, najčešće i nepismeni, nemaju nikakvo iskustvo u obraćanju državnim organima i sami ne mogu da sprovedu postupke koji bi im omogućili upis u MKR. Besplatna pravna pomoć im je zato neophodna, ali im je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći tu pomoć učinio teže dostupnom, jer je nevladinim organizacijama, na čiju pomoć su se ljudi bez dokumenta godinama oslanjali, ograničio mogućnost da pomoć pružaju, dok sistem pružanja pomoći od strane drugih pružalaca uglavnom ne funkcioniše. S druge strane, postupci koji imaju za cilj upis u matične knjige često su komplikovani, dugotrajni i opterećeni raznim nepravilnostima.
Zaključak Vrhovnog kasacionog suda doveo je do toga da put pravno nevidljivih lica do ostvarivanja prava na upis u MKR i dobijanja ličnih dokumenata postane još duži, mukotrpniji i neizvesniji.
[1] Pravo ime je, radi zaštite privatnosti, izmenjeno
Komitet Ujedinjenih nacija za ekonomska, socijalna i kulturna prava izrazio je duboku zabrinutost zbog velikog broja dece koja ne mogu da se upišu u matičnu knjigu rođenih i zbog osoba koje ne mogu da prijave prebivalište na adresama centara za socijlani rad, usled čega im je pristup socijalnim uslugama ograničen.
Stoga je Komitet pozvao Srbiju da hitno preduzme mere koje će ispraviti takvu situaciju i koje će osobama koje nemaju lične dokumente omogućiti pristup socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i drugim socijalnim uslugama.
S tim u vezi, Komitet je pozvao Srbiju da hitno revidira propise koji regulišu upis u matične knjige, kako bi se omogućilo svoj deci rođenoj u Srbiji da se upišu u matičnu knjigu rođenih, kao i da interno raseljenim licima sa Kosova koja žive u neformalnim naseljima omogući prijavu prebivališta na adresama centara za socijalni rad. Ovim preporukama Komitet je dao posebno važnost, svrstavajući ih među nekoliko preporuka o čijoj primeni Srbija treba da ga izvesti u znatno kraćem roku u odnosu na ostale preporuke.
Ovo se, između ostalog, ističe u Zaključnim zapažanjima Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava o Trećem periodičnom izveštaju Srbije o primeni Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Gotovo istovetne preporuke Komitet je Srbiji uputio i 2014. godine u okviru Zaključnih zapažanja o Drugom peridičnom izveštaju Srbije, ali ni nakon osam godina država ove preporuke nije ispunila.
U Zaključnim zapažanjima iz ove godine, Srbiji se preporučuje da preduzme mere koje se odnose i na druge probleme u vezi sa pristupom socioekonomskim pravima na koje je Praxis ukazao Komitetu u svom izveštaju.
Tako je u vezi sa pristupom besplatnoj pravnoj pomoći Komitet izrazio zabrinutost zbog neadekvatnog pružanja besplatne pravne pomoci od strane jedinica lokalne samouprave i zbog nejasne zakonske procedure za pružanje besplatne pravne pomoći od strane organizacija civlnog društva, čime se suštinski otežava prsitup pomoći onima kojima je najpotrebnijja, te je doneo preporuke da se ovi nedsotaci otklone. Komitet je ukazao i na to da je potrebno da se ojača svest javnosti, a naročito marginalizovanih grupa, o dostupnosti besplatne pravne pomoći i o postupku za ostvarivanje prava.
Kada je reč o socijalnoj zaštiti, Komitet je pozvao Srbiju da ukloni diskriminatorne uslove, odnosno uslove koji mogu imati diskriminatorni efekat na ostvarivanje prava na socijlanu pomoć i roditeljski dodatak (kao što su to obavezna vakcinacija i pohađanje škole), a istovremeno je ukazao i na to da je potrebno da se pojednostave postupci za ostvarivanje prava.
Komitet je izrazio zabrinutost i zbog toga što se osobama bez prijavljenog prebivališta uskraćuje pristup zdravstvenoj zaštiti, iako je to u suprotnosti sa zakonom, te je preporučio državi da svim građanima omogući pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Komitet je takođe istakao da država treba da preduzme sve mere da eliminiše dečje brakove i da senzitiviše javnost u pogledu štetnih posledica te prakse, kao i da obezbedi da se bez izuzetka primenjuje zakonska odredba koja propisuje da je minimalna starosna dob za stupanje u brak 18 godina.
Praxis još jednom ukazuje da se osobe bez ličnih dokumenata i pripadnici Romske nacionalne manjine u Srbiji suočavaju sa mnogobrojnim preprekama koje im otežavavaju ili uskraćuju pristup socioekomskim pravima, ali izražava zadovoljstvo zbog toga što su se gotovo sve njegove preporuke za otklanjanje ovih problema našle i u Zaključnim zapažanjima Komiteta, te poziva nadležne organe da bez odlaganja sprovedu preporučene mere i na taj način olakšaju položaj ovih ljudi, koji spadaju među najsiromašnije i najobespravljnije građane Srbije.
Održali smo sastanak sa predstavnicima javnog i civilnog sektora u Kragujevcu sa ciljem da se razmotre prilike i mogući modaliteti uključivanja građana u proces kreiranja i praćenja lokalnih javnih politika i postigne konsenzus u pogledu uspostavljanja delotvornih modela građanskih konsultacija kako bi se unapredila participativnost i inkluzivnost konsultativnih procesa na lokalnom nivou. O ovom sastanku, na kome su razmenjeni stavovi i ideje u pogledu budućih koraka na planu unapređenja transparentnosti u radu lokalne samouprave, možete pročitati u Danasu kao i na portalima Naša mesta i Veliki park.
#WeBER 2.0
O našem „Godišnjem izveštaju o dečjim brakovima u Srbiji za 2021. godinu sa posebnim osvrtom na praksu javnih tužilaštava“ u kom su prikazani podaci o postupanju tužilaštava u odnosu na krivična dela prinudno zaključenje braka i vanbračna zajednica sa maloletnikom, a na osnovu odgovora koje su javna tužilaštva sa teritorije Republike Srbije dostavila po zahtevima za pristup informacijama od javnog značaja, možete opširinije pročitati u Danasu i na portalu Ozonpress.
U okviru projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, finansiranog od strane Visokog komeserijata Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR), Praxis je pripremio „Godišnji izveštaj o dečjim brakovima u Srbiji za 2021. godinu sa posebnim osvrtom na praksu javnih tužilaštava“.
U ovogodišnjem izveštaju su prikazani podaci o postupanju tužilaštava u odnosu na krivična dela prinudno zaključenje braka i vanbračna zajednica sa maloletnikom, a na osnovu odgovora koje su javna tužilaštva sa teritorije Republike Srbije dostavila po zahtevima za pristup informacijama od javnog značaja.
Prema dobijenim podacima, svaka treća krivična prijava za krivično delo vanbračna zajednica sa maloletnikom rezultira optužnim predlogom, dok prijave da postoje sumnje na krivično delo prinudno zaključenje braka u prethodne tri godine u Republici Srbiji nisu podnošene.
Nejednako postupanje i nedoslednost u radu policije i tužilaštva koje se ogleda u predlaganju uslovne osude u 2/3 optužnih predloga, ukazuje na ozbiljne probleme kada je u pitanju delotvornost i svrsishodnost mehanizama prevencije i sankcija budući da nisu u stanju da obezbede adekvatnu zaštitu prava deteta.
Značajna saznanja o dečjim brakovima, ali i glavnim preprekama na putu suzbijanja ove pojave, a koja su opisana u ovom izveštaju, dobijena su kroz aktivnosti koje su realizovane sa decom i sastanke koji su održani sa predstavnicima centara za socijalni rad i škola.
„Godišnji izveštaj o dečjim brakovima u Srbiji za 2021. godinu sa posebnim osvrtom na praksu javnih tužilaštava“ možete pogledati OVDE.
Nevladina organizacija Praxis, u saradnji sa Minority Rights Group Europe, će u martu 2022. godine organizovati novu rundu treninga namenjenih sledećim ciljnim grupama:
Treninzi za svaku od navedenih ciljnih grupa biće podeljeni u sledeće celine:
Treninzi se organizuje u okviru projekta „Do ravnopravnosti Roma kroz unapređen pristup pravima“, koji ima za cilj unapređenje stanja u oblasti zaštite pripadnika romske nacionalne manjine od svih oblika diskriminacije podizanjem svesti javnosti, a naročito ključnih aktera o štetnosti ove društvene pojave, zatim poboljšanjem primene antidiskriminacionog zakonodavstva i osnaživanjem Roma da koriste dostupne mehanizme zaštite prava na ravnopravnost.
Polaznici koji uspešno prođu sve delove obuke, dobiće sertifikat o završenom treningu.
Prijavu na trening možete poslati na adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 04. marta 2022. godine u 17h, uz naznaku na koji trening se prijavljujete. O tačnom datumu početka treninga u martu ćemo Vas naknadno obavestiti.
U okviru projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, finansiranog od strane Visokog komeserijata Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR), Praxis je pripremio izveštaj „Pregled prepreka u ostvarivanju prava na upis u matičnu knjigu rođenih, sticanje državljanstva i prijavu prebivališta u 2021. godini“. Izveštaj predstavlja pregled dosadašnjih postignuća i preostalih izazova u oblasti ostvarivanja prava na upis u matičnu knjigu rođenih, sticanju državljanstva i prijavu prebivališta.
O tome da problem pravno nevidljivih lica u Srbiji još uvek nije blizu rešenja, govori podatak da su se tokom 2021. godine samo Praxisu obratile za pomoć 162 osobe koje nisu upisane u matičnu knjigu rođenih.
Ni tokom prošle godine nije otklonjena sistemska prepreka koja ugrožava ostvarivanje prava na blagovremeni upis u matičnu knjigu rođenih. Zbog toga i dalje u Srbiji nije moguć upis u matičnu knjigu rođenih svakog deteta odmah po rođenju, usled čega im je uskraćen ili otežan pristup brojnim pravima, uključujući prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Izveštaj ukazuje na i dalje prisutne probleme u postupcima utvrđivanja vremena i mesta rođenja, postupcima određivanja ličnog imena, upisa u matičnu knjigu rođenih dece rođene u inostranstvu, kao i prilikom naknadnog upisa i obnove upisa u matičnu knjigu rođenih. Oni istovremeno predstavljaju prepreku i za sticanje državljanstva, uz ostale neposredne probleme pobrojane u ovom izveštaju koji su se javljali u vezi sa ostvarivanjem prava na državljanstvo.
Izveštaj ukazuje i na prepreke prilikom prijave prebivališta, jedna od najčešćih je izbegavanje nadležnosti. Dodatno, prijavu prebivališta na adresi supružnika i roditelja kao mogućnost postupajući organi po pravilu ne uzimaju u obzir, dok u pojedinim opštinama centri za socijalni rad su prestali su da daju saglasnost za prijavu prebivališta na njihovim adresama.
Izveštaj „Pregled prepreka u ostvarivanju prava na upis u matičnu knjigu rođenih, sticanje državljanstva i prijavu prebivališta u 2021. godini“ možete pogledati OVDE.
Romska zajednica u Srbiji nastavlja da se suočava sa izazovima kada su u pitanju registracija rođenja i sticanje državljanstva. Rizik od apatridije u romskoj zajednici se prenosi sa genaracije na generaciju, ometajući njihov pristup osnovnim pravima i pogoršavajući njihovu socijalnu isključenost i marginalizaciju.
O tome kako pravni mehanizmi u Srbiji i dalje doprinose začaranom krugu apatridije Roma pisala je Ivanka Kostić, dugogodišnja izvršna direktorka, a sada članica Upravnog odbora Praxisa, ujedno dajući preporuke za dalji rad.
Blog „Začarani krugovi apatridije Roma u Srbiji - Mapa puta“ možete pronaći na sledećem linku.
POPULARNI TAGOVI