I. D. je rođen u Nemačkoj od oca koji je državljanin Makedonije i majke koja je državljanka Srbije. Nakon 2000. godine, njegova porodica se seli u Srbiju, a 2005. godine njegov otac podnosi zahtev za utvrđivanje državljanstva I. D.

Odluka o zahtevu I. D. nije doneta ni do maja 2014. godine – devet godina nakon podnošenja zahteva. I. D. se više puta raspitivao u policijskoj stanici u kojoj je podnet zahtev, ali bez ikakvog uspeha. Poslednji put mu je rečeno da je stranac, da je punoletan i da u zemlji boravi ilegalno, te da će morati da ode u Makedoniju kao i da prijavi boravak kako bi mogao da bude primljen u državljanstvo Republike Srbije.

I. D. se tada obratio Praxisu za pomoć. Na osnovu dostavljenih dokumenata zaključeno je da mu državljanstvo nije utvrđeno jer su roditelji, prilikom prijavljivanja I. D. u Ambasadi Makedonije čiji je otac državljanin, iskoristili pravo opcije da dete stekne državljanstvo jednog od roditelja (tj. državljanstvo Makedonije). U trenutku rođenja I. D. još uvek je važilo pravilo da roditelji koji su imali različito republičko državljanstvo (različitih republika bivše SFRJ) sporazumno određuju koje državljanstvo će dete steći, te stoga za I. D. nije moglo da se utvrdi državljanstvo Republike Srbije, nego je državljanstvo mogao steći samo prijemom.

Do pre nekoliko godina, I. D. je imao mogućnost da kao pripadnik jednog od naroda sa prostora bivše SFRJ stekne državljanstvo RS prijemom samo uz izjavu da Srbiju smatra svojom državom. Međutim, odredbe koje su predviđale takvu olakšanu naturalizaciju imale su ograničen rok i prestale su da važe. Takođe, kao maloletno dete domaćeg državljanina (imao je 12 godina u trenutku podnošenja zahteva, a njegova majka je bila državljanka Srbije), I. D. je mogao znatno lakše da reguliše pitanje boravka u Srbiji. Ipak, čekajući odluku po zahtevu, I. D. je propustio obe mogućnosti.

I. D. i njegova porodica su pripadnici romske nacionalne manjine, jedne od najugroženijih grupa u Srbiji. Bez sredstava za izdržavanje I. D. ne može da dobije stalno nastanjenje u Srbiji, a samim tim ni da ispuni uslove za naturalizaciju stranaca. Trenutno, njegove jedine mogućnosti su da nastavi da živi u Srbiji bez rešenog statusa i u riziku od proterivanja ili da napusti porodicu i ode u državu čije državljanstvo poseduje, ali sa kojom nema nikakve efektivne veze.