Program statusnih i socioekonomskih prava

utorak, 19. april 2022.

Praksa sudova građane ostavlja bez ličnih dokumenata

Medina [1] je rođena u Prištini 2003. godine. Priština se, po Ustavu i zakonima Republike Srbije, nalazi u Srbiji. Međutim, institucije i ustanove Republike Srbije ne funkcionišu u Prištini. Tako se Medina rodila u bolnici koja se ne nalazi u zdravstvenom sistemu Srbije i nije upisana u matičnu knjigu rođenih (MKR) Republike Srbije, nego u kosovske matične evidencije. Srbija nije priznala Kosovo, pa samim tim ni upisi u tamošnje matične knjige, baš kao ni dokumenti izdati od strane kosovskih organa, u Srbiji ne mogu proizvoditi pravno dejstvo i ne mogu se koristi u pravnom saobraćaju. Sa tim dokumentima pred organima Srbije ne možete ostvariti nikakva prava - ne mogu vam poslužiti da se identifikujete, ne možete da se zaposlite, ne možete da dobijete zdravstvenu knjižicu, da otvorite račun u banci, ne možete da se venčate, a ne možete ni svoje dete da upišete u matičnu knjigu rođenih. Jednom rečju, ti dokumenti kao da ne postoje. 

Međutim, u postupcima pred sudovima u Srbiji to ne mora biti slučaj. Tako je Osnovni sud u Bujanovcu odbio Medinin predlog da donese rešenje o utvrđivanje vremena i mesta njenog rođenja, koje bi trebalo da posluži kao osnov za upis u matičnu knjigu rođenih u Srbiji. Potom je i Viši sud u Vranju potvrdio rešenje prvostepenog suda. Donoseći ovakve odluke, oba suda rukovodila su se Zaključkom Vrhovnog kasacionog suda, koji je zauzeo stav da „lica koja su upisana u matične knjige tzv. R. Kosovo ne mogu tražiti od vanparničnog suda da utvrđuje činjenicu njihovog vremena i mesta rođenja“, te da sud „ne može da utvrđuje činjenicu koja je poznata“.

Dakle, najviši sud u zemlji, a njegove stavove slede i niži sudovi, smatra da upis u kosovske matične knjige predstavlja pravno relevantnu činjenicu, uprkos tome što Republika Srbija nije priznala Kosovo, a samim tim ni kosovske matične evidencije i dokumenti izdati na osnovu tih evidencija u Srbiji nemaju nikakvu važnost. Sa stanovišta pravnog sistema Srbije ti dokumenti i matične knjige ne postoje. Da apsurd bude veći, u istoj rečenici Vrhovni kasacioni sud Kosovo naziva „takozvanom republikom“, ali ujedno ocenjuje da su činjenice koje su evidentirane u matičnim knjigama te „takozvane“ republike – „nesporne“ i „poznate“.

Ovo ni u kom slučaju nije samo pravni ili politički problem, tj. pitanje da li se sudovi na zakonit način odnose prema statusa Kosova i validnosti dokumenata izdatih od strane tamošnjih institucija. Naprotiv, još značajnije su posledice koje će ovakva praksa sudova ostaviti na život mnogih porodica u Srbiji. Ovakvi stavovi sudova dovešće do toga da će osobe koje su rođene na području Kosova i upisane su u tamošnje matične evidencije, a žive u Srbiji (van Kosova), i to neretko i godinama - ostati bez mogućnosti da se upišu u matične knjige Srbije i da ostvare bilo kakva prava, uprkos tome što su rođene na teritoriji Republike Srbije i što ispunjavaju uslove za državljanstvo Srbije.

U toj situaciji našla se i Medina. Ona je 2020. zasnovala vanbračnu zajednicu i preselila se iz Prištine u Bujanovac. Otad bezuspešno pokušava da reguliše svoj status i živi potpuno obespravljena - nema zdravstvenu knjižicu, ne može da se zaposli, ne može da se slobodno kreće ili da ostvari prava iz socijalnog osiguranja. Ništa od toga ne može da uradi, jer organi Republike Srbije ne priznaju dokumente izdate na Kosovu, a u matične knjige Srbije nije uspela da se upiše. Validnost kosovskih dokumenata zapravo postoji samo u situaciji kada se upis u MKR na Kosovu javi kao razlog za odbijanje upisa u MKR Republike Srbije, ali kada je potrebno ostvariti neka prava na osnovu tih dokumenata – oni su nepostojeći. 

Za nedopustivu situaciju u kojoj se Medina našla nije od velikog značaja, ali nije na odmet pomenuti i to da njeni roditelji nisu birali gde će Medina da se rodi imajući na umu bilo kakav politički kontekst ili svest o tome na kojoj teritoriji se priznaju neki dokumenti. Medina i njena porodica su pripadnici romske nacionalne manjine, koja se i na Kosovu i u Srbiji nalazi u podjednako teškom položaju. Jednostavno, Medinina majka se porodila u mestu u kojem živi i u porodilištu koje joj je jedino bilo dostupno. Kada je pokretala postupak za upis u matične knjige u Srbiji, Medina je čak kao dokaz priložila i svoje kosovske dokumente, misleći da će joj biti od pomoći u tom postupku, a ne sluteći da će se dogoditi upravo suprotno i da će zbog tih dokumenata zapravo ostati bez upisa u MKR u Srbiji.

Nedavno je i Medina dobila dete, koje takođe nije mogla da upiše u matične knjige jer nije imala ličnu kartu, tako da ova porodica sada ima već dva člana koji nemaju lične dokumente.

Pre nego što je pokrenula postupak pred sudom, Medina je pokušala da se upiše u matične knjige u upravnom postupku, pred matičnom službom. Međutim i taj zahtev je odbijen, uz obrazloženje da ne poseduje dokaz o činjenici svog rođenja kao i da se bolnica u kojoj je rođena ne nalazi u mreži zdravstvenih ustanova Srbije. 

Vanparnični sudski postupak za utvrđivanja vremena i mesta rođenja uveden je u pravni sistem 2012. godine upravo kao rešenje za mnogobrojne osobe koje ne mogu da se upišu u matičnu knjigu rođenih u upravnom postupku. Međutim stavovi koje je zauzeo Vrhovni kasacioni sud, u kojima se ističe i to da bi osobe koje su upisane u MKR na Kosovu morale da pitanje upisa u MKR Srbije reše u upravnom postupku, potpuno obesmišljavaju postupak za utvrđivanja vremena i mesta rođenja i zapravo onemogućavaju ostvarenje cilja zbog koga je taj postupak ustanovljen – da se smanji broj ljudi koji nemaju lične dokumente i da se svakome omogući upis u matične knjige.

Medini sada kao jedina mogućnost preostaje da se obrati Ustavnom sudu Srbije. Međutim, imajući u vidu to koliko traju postupci pred ovim sudom, izvesno je da će Medina nekoliko godina čekati na odluku i da će još dugo živeti bez ikakvih prava.

 

[1] Pravo ime je, radi zaštite privatnosti, izmenjeno

Pročitano 5684 puta
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action