Nevladina organizacija Praxis, uz podršku Evropske Unije a u saradnji sa partnerskim organizacijama Hajnrih Bel fondacijom, Regionalnim centrom za manjine i Dokukinom, organizuje ekspertsku debatu pod nazivom "Evropske dobre prakse - sredstvo javnog zagovaranja u Srbiji" koja će se održati 29-30. septembra u hotelu Šumadija, Šumadijski trg 8, od 10:00-18:00 časova.
Debata će ugostiti eksperte iz zemalja Evropske Unije i domaće stručnjake kako bi se u zajedničkom dijalogu još jednom skrenula pažnja na probleme romske populacije u pogledu uživanja prava na pravni subjektivitet i prava na stanovanje, predstavili primeri dobre prakse iz Evrope, predložila najbolja rešenja i formulisale preporuke za njihovu primenu.
Planirane teme za diskusiju:
I dan – 29. septembar 2011. godine
Pravo na pravni subjektivitet
II dan –30. septembar 2011. godine
Pravo na adekvatno stanovanje
Preuzmite dokumenta: Profili eksperata Dnevni red
Posetioci hrvatskog ostrva Brač imali su prilike da od 10. do 14. jula 2012. godine pogledaju najnovija evropska dokumentarna ostvarenja na Supetar Super Film Festivalu. Na repertoaru su se smenjivali dokumentarci iz Švedske, Danske, Poljske, Rusije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Velike Britanije, Češke i Hrvatske, a publika je nakon projekcija razmenjivala utiske sa autorima i glasala za svoje favorite.
Na osnovu glasova publike, prvo mesto pripalo je filmu „Kosa (je sve)“ švedske rediteljke Kristine Huglund, drugo filmu „Zbogom gotovo je“, autorke Tore Martens, dok je „Ovde sam“, rediteljsko ostvarenje Irene Fabri osvojilo treće mesto.
Film „Ovde sam“, koji je Praxis producirao u saradnji sa Dokukinom, uz finansijsku podršku Evropske Unije, preispituje egzistencijalne probleme stanovnika neformalnih romskih naselja u Srbiji i uvodi gledaoce u veoma živ, paralelni svet marginalizovanih koji opstaje po principu vere i nade. U duhu marginalca, glavni junak iz subjektivne vizure upoznaje publiku sa svojim prijateljima čije sudbine najčešće zavise samo od jednog papira ili nečije dobre volje.
Podsećanja radi, stanovnici neformalnih romskih naselja u Srbiji ne poseduju lična dokumenta, jer nemaju mogućnost da prijave prebivalište. Neposedovanje identifikacionog dokumenta ih sprečava da nađu posao, školuju decu i uživaju druga socio-ekonomska prava. Takođe, među njima postoje „pravno nevidljiva“ lica, lica koja nisu upisana u matičnu knjigu rođenih zbog čega žive van sistema zdravstva, socijalne zaštite i zapošljavanja, društveno su isključena i izložena raznim oblicima diskriminacije.
U želji da skrenemo pažnju na najmarginalizovaniju manjinu u Srbiji, Praxis planira da nastavi sa promocijom filma i na drugim festivalima u zemlji i inostranstvu. Promotivne video zapise dokumentarca možete pogledati na youtube linkovima pod nazivom „Ovde sam-Pravno nevidljivi“ i „Ovde sam-Prinudna iseljenja“.
Nadamo se da će priznanje dokumentarcu „Ovde sam“ podsetiti vlasti da probleme stanovnika neformalnih romskih naselja u Srbiji treba rešiti u što kraćem roku.
Videti takođe blog na sajtu Evropske mreže za pitanja apatridije: Giving a Face to the Invisible
Povodom završetka iseljenja neformalnog romskog naselja u Bloku 72 na Novom Beogradu obaveštavamo javnost da ni ovo iseljenje nije sprovedeno u skladu sa međunarodnim standardima koji obavezuju Republiku Srbiju, pre svega Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
Postupak iseljenja neformalnog naselja u Bloku 72 u kojem su živele 33 romske porodice otpočeo je uručivanjem rešenja o rušenju objekata u roku od jednog dana. Nakon toga, Zaštitnik građana pokrenuo je postupak kontrole zakonitosti i pravilnosti rada organa koji su nadležni za sprovođenje iseljenja. U svojoj preporuci, Zaštitnik građana je utvrdio da je „država preko svojih organa, a na osnovu zaključka Vlade RS, protivno strateškim dokumentima, nacionalnim i međunarodnim standardima, radi izgradnje stambeno poslovnog objekta, počela sa prinudnim raseljavanjem romskih porodica u ulici dr Ivana Ribara u Bloku 72 na Novom Beogradu.“
Uprava za ljudska i manjinska prava, nakon preporuke Zaštitnika građana formirala je Radnu grupu koja je imala zadatak da pronađe rešenje za adekvatno stambeno zbrinjavanje stanovnika neformalnog naselja u Bloku 72 i organizuje konsultacije sa stanovnicima naselja. Ipak, rezultat je izostao pre svega jer interno raseljenim licima nije obezbeđen adekvatan alternativni smeštaj. Neuspeh procesa iseljenja još jednom je pokazao da je neophodno hitno preduzeti mere kojima bi se garantovala zaštita ljudskih prava prilikom iseljenja.
Međunarodni standardi jasno propisuju da iseljenja ne smeju da rezultiraju time da pojedinci ostanu bez krova nad glavom. Ipak, jedan deo porodica iz naselja u Bloku 72 ostao je na ulici. To su mahom interno raseljena lica sa Kosova, koja nisu bila smeštena u kolektivnim centrima od 1999. godine. Većina njih je tokom postupka iseljenja smatrana licima koja su ostvarila povratak na Kosovo. Zbog toga im je ponuđen privremeni smeštaj u trajanju do tri nedelje u kolektivnim centrima, nakon čega bi trebalo da se vrate na Kosovo iako je proces njihovog povratka neodrživ. Bez krova nad glavom ostale su, između ostalih, porodica pravno nevidljivih lica, porodica sa detetom mlađim od mesec dana i trudnica u devetom mesecu trudnoće sa suprugom i dvoje dece.
Još jednom pozivamo vlasti Republike Srbije:
Dana 27. jula 2010. godine Praxis je zajedno sa Koalicijom protiv diskriminacije i drugim partnerskim organizacijama uputio zahtev dr Neveni Petrušić da se bez odlaganja opredeli da li će obavljati svoju funkciju Poverenice za zaštitu ravnopravnosti ili će zadržati posao profesorke Pravnog fakulteta u Nišu sa punim radnim vremenom. Prema izričitoj odredbi člana 28. Zakona o zabrani diskriminacije, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ne sme obavljati bilo kakvu profesionalnu delatnost.
U pismu Zaštitniku građana Saši Jankoviću, koji je Praxis uputio 03.08.2010. godine, navodi se da je Praxis podržao zahtev Koalicije protiv diskriminacije jer se u potpunosti slaže sa razumevanjem pravnih pravila na kojima se temelji navedeni zahtev, a koji je u dokumentu izložio koordinator Koalicije protiv diskriminacije i član radne grupe Ministarstva rada i socijalne politike za izradu Zakona o zabrani diskriminacije, dr Saša Gajin. Takođe, Praxis je podržao ovaj zahtev jer smatra da je Srbiji potrebna posvećena, snažna i funkcionalna institucija Poverenika za zaštitu ravnopravnosti koja će moći da odgovori na obaveze propisane Zakonom o zabrani diskriminacije.
Uz svoje pismo Zaštitniku građana, Praxis je priložio i zahtev Koalicije protiv diskriminacije upućen Poverenici za zaštitu ravnopravnosti, kao i dokument o razumevanju pravnih pravila na kojima se temelji navedeni zahtev 31 nevladine organizacije.
Kako je i Komitet pravnika za ljudska prava - YUCOM podneo Zaštitniku građana inicijativu za podnošenje predloga za donošenje autentičnog tumačenja Zakona o zabrani diskriminacije, Praxis veruje da će obe inicijative pred Zaštitnikom građana biti od koristiti pri odlučivanju o podnošenju predlogu za donošenje autentičnog tumačenja Zakona o zabrani diskriminacije.
Preuzmite: Zahtev Koalicije protiv diskriminacije i partnerskih organizacija Poverenici za zaštitu ravnopravnosti
Preuzmite: Dokument o pravnim pravilima na kojima se zahtev Poverenici za zaštitu ravnopravnosti temelji
Najoštrije osuđujemo izostanak adekvatne reakcije Sekretarijata za socijalnu zaštitu grada Beograda koji se oglušio o zahteve za obezbeđivanje adekvatnog alternativnog smeštaja romskim porodicama sa decom iz Skadarske ulice. Ove porodice su juče ostale na ulici. Stanovnici Skadarske 55 prošlu noć su proveli u gradskim parkovima a deci je prenoćište pružilo Svratište za „decu ulice“.
Napominjemo da su se povodom ovog slučaja 22 organizacije civilnog društva zajednički obratile nadležnim gradskim vlastima i da su pokušaji da se dogovori sastanak i saradnja sa Sekretarijatom za socijalnu zaštitu bili uzaludni.
Stanari iz Skadarske ulice su se još 20. jula 2011. godine obratili Sekeretarijatu za socijalnu zaštitu grada Beograda sa zahtevom za hitno pronalaženje adekvatnog smeštaja zbog toga što im je 27. jula 2011. godine pretilo prinudno iseljenje iz objekta u kom su živeli. Kako gradske vlasti nisu reagovale na ovaj zahtev, na dan prinudnog iseljenja aktivisti organizacija za zaštitu ljudskih prava postigli su dogovor sa punomoćnikom vlasnika napuštenog objekta i uspeli da odlože prinudno iseljenje za 15 dana, kako bi u međuvremenu došlo do iznalaženje rešenja za smeštaj ovih porodica. Međutim, jedino što su nadležni ponudili ovim porodicama jeste jednokratna socijalna pomoć, razdvajanje porodica i smeštaj dece starije od tri godine u ustanovama socijalne zaštite i karte do mesta prebivališta za porodicu koja nije iz Beograda.
Posebno zabrinjava činjenica da su nadležni organi zanemarili naročito težak položaj žene žrtve nasilja u porodici. Žrtvi nasilja u porodici ponuđena je karta u jednom pravcu u mesto gde joj je prebivalište prijavljeno na adresi nasilnika.
Ponovo napominjemo da Međunarodni dokumenti u oblasti zaštite ljudskih prava, pre svega Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji obavezuju i Republiku Srbiju, garantuju pravo na stanovanje i obezbeđivanje alternativnog smeštaja u slučajevima prinudnog iseljenja. Rezultat prinudnih iseljenja ne treba da budu beskućnici, koji su dodatno izloženi kršenju ostalih ljudskih prava.
Odgovornost za kršenje prava stanovnika Skadarske ulice 55 i povredu međunarodnih obaveza iz oblasti ljudskih prava koje obavezuju Republiku Srbiju u potpunosti snose nadležni organi grada Beograda. Zbog toga zahtevamo da nadležne gradske vlasti hitno obezbede adekvatan alternativni smeštaj porodicama iz Skadarske i da prestanu sa praksom prinudnih iseljenja koja je u suprotnosti sa međunarodnim standardima u oblasti prava na stanovanje.
Organizacije potpisnice saopštenja:
1. Praxis
2. Komitet pravnika za ljudska prava – Yucom
3. Regionalni centar za manjine
4. Žene u crnom
5. Centar za unapređivanje pravnih studija
6. Inicijativa mladih za ljudska prava
7. Fond za humanitarno pravo
8. Centar za integraciju mladih
Nevladina organizacija Praxis, Fond za humanitarno pravo, Regionalni centar za manjine i Centar za integraciju mladih apeluju na državne organe i jedinice lokalne samouprave da u skladu sa svojim mogućnostima i nadležnostima hitno otpočnu sa pružanjem pomoći stanovnicima neformalnih naselja. Takođe, pozivamo građane i društveno odgovorna preduzeća da u izrazito nepovoljnim vremenskim uslovima pokažu solidarnost sa stanovnicima ovih naselja i pomognu doniranjem ogreva, hrane i tople odeće.
Naši sugrađani iz neformalnih naselja žive ispod granice siromaštva, mnogi od njih bez socijalne i zdravstvene zaštite, bez stalnog izvora prihoda, u kućama koje su građene od materijala koje većina građana smatra otpadom i u uslovima potpune društvene isključenosti. Pri izuzetno niskim temperaturama stanovnicima neformalnih naselja a posebno deci i starim licima dramatično je ugroženo zdravlje ali i život zbog loše izolacije objekata u kojima stanuju, nedostatka ogreva, hrane i nemogućnosti da rade u izrazito teškim vremenskim uslovima. Posebno zabrinjava činjenica da je nastavak hladnog talasa najavljen i za naredne dane, da se njihova situacija ne poboljšava a da u naseljima živi veliki broj dece koja neće moći ni da se ugreju u školama koje su zatvorene.
Apelujemo na nadležne državne organe da povećaju kapacitete prihvatilišta, prihvatnih centara i ustanova socijalne zaštite kako bi se najugroženijim stanovnicima neformalnih naselja obezbedilo privremeno sklonište od hladnoće. U razmatranju alternativnih mogućnosti za smeštaj najugroženijih skrećemo pažnju da se praksa izmeštanja dece iz porodica u ovakvim situacijama pažljivo razmatra i da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se očuvalo jedinstvo porodice. Takođe, pozivamo predstavnike institucija socijalne zaštite da formiraju mobilne timove u svojim zajednicama koji će obilaziti stanovnike najugroženijih neformalnih naselja kako bi se na adekvatan način i u što kraćem roku odgovorilo na zadovoljenje njihovih egzistencijanih potreba.
Održavanja Parade ponosa trenutno je najvažnije pitanje koje se može postaviti u vezi sa ljudskim pravima u Srbiji. Da li su pripadnici LGBT zajednice građani trećeg reda, da li su oni jedina grupa kojoj se konstantno, iz godine u godinu, negira pravo na okupljanje i izražavanje mišljenja, da li je državna vlast slobodna od obaveze poštovanja i zaštite njihovih prava garantovanih Ustavom zemlje?
Koalicija protiv diskriminacije i Koalicija za pristup pravdi zahtevaju od Vlade Republike Srbije da javno odgovori na ova pitanja. Već čitav niz godina, najodgovorniji predstavnici nadležnih državnih organa ističu istu tvrdnju: održavanje Parade je pitanje koje se tiče bezbednosti, a ne ljudskih prava.
Ovaj proizvoljan i izveštačen politički stav koji ljudska prava suprotstavlja pravu na ličnu bezbednost ljudi, ima za cilj da u javnosti prikrije podudarnost političkih ideologija onih koji pribegavaju nasilju u društvu i koji se zovu huligani i onih kojima je povereno da se u ograničenom vremenskom periodu brinu o zaštiti od nasilja u društvu i koji se zovu aktuelni predstavnici državne vlasti.
I jedni i drugi ne žele održavanje Parade ponosa zbog toga što su prema njoj već razvili lični politički animozitet. Jedni prete nasiljem, dok drugi tvrde da je pretnja nasiljem za njih zastrašujuća, te da zbog toga oni nisu u mogućnosti da je otklone.
Ovaj veoma harmoničan ljubavno-politički odnos između jednih i drugih se svake godine iznova konstituiše, i to bez obzira na napore organizatora Parade, zahteve međunarodne zajednice, proteste nevladinih organizacija, izjave i govore uglednih pojedinaca, odluku Ustavnog suda Srbije, bez obzira na pravni poredak zemlje, na ideje pravde i jednake slobode, reklo bi se bez obzira na sve.
Koalicija protiv diskriminacije i Koalicija za pristup pravdi zahtevaju od Vlade Republike Srbije da ove godine donese hrabru odluku i izađe iz začaranog kruga nasilja koje rađa jalovu politku. Oduprite se nasilju, stanite u odbranu prava i sloboda kao osnovnih vrednosti društva, pokažite zube političkim ekstremistima, i sami znate da vi to možete, samo kad hoćete! U suprotnom, zadržaćete položaj saučesnika u kršenju ljudskih prava.
Potpisnice:
Koalicija protiv diskriminacije
Koalicija za pristup pravdi
Koaliciju protiv diskriminacije čine: Centar za unapređivanje pravnih studija, Civil Rights Defenders, CHRIS – mreža odbora za ljudska prava u Srbiji, Gayten LGBT, Labris – organizacija za lezbejska ljudska prava, Praxis, Regionalni centar za manjine, Udruženje studenata sa hendikepom
Koaliciju za pristup pravdi čine: Centar za unapređivanje pravnih studija, Civil Rights Defenders, CHRIS – mreža odbora za ljudska prava u Srbiji, Fond za humanitarno pravo, Inicijativa mladih za ljudska prava, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Praxis, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda
Problem „pravno nevidljivih lica” postoji godinama i sprečava više hiljada ljudi da ostvare osnovna ljudska prava. Zaštitnik građana, stoga smatra, da bi Narodna skupština, bez odlaganja, trebalo da usvoji izmene i dopune Zakona o vanparničnom postupku u delu koji se odnosi na sastavljanje isprave o činjenici rođenja.
Zaštitnik građana kao podnosilac Inicijative za izmenu i dopunu Zakona o vanparničnokm postupku Vladi Republike Srbije, uložiće i amandman zbog izmena upućenog predloga koje su u međuvremenu nastale. Naime, Zaštitnik građana očekuje da će Narodna skupština usvojiti izmene i dopune saglasno predlogu koji je Zaštitinik građana uputio Vladi u kojem bi bilo predloženo da organizacije koje se bave ljudskim pravima mogu da pokrenu postupak za sastavljanje isprave o činjenici rođenja. Ova izmena veoma je važna, s obzirom na to da su nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, radeći na problemima „pravno nevidljivih lica“ i lica koja ne poseduju lična dokumenta stekla stručnost i razvile potrebne resurse na osnovu kojih mogu aktivno učestvovati u rešavanju njihovih problema.
Saopštenje preuzeto sa sajta Zaštitnika građana.
Nevladine organizacije Udruženje Vaša prava BiH, Praxis iz Srbije, Program građanskih prava Kosova, Pravni Centar iz Grne Gore, Udruženje makedonskih mladih pravnika iz Makedonije, i Informativni pravni centar iz Hrvatske, potpisale su 13. marta 2012. godine u Sarajevu Memorandum o razumevanju kojim je formirana Mreža pružalaca pravne pomoći na Zapadnom Balkanu (WeBLAN - Western Balkan Legal Aid Network).
WeBLAN će funkcionisati kao nezavisna mreža organizacija civilnog društva posvećena zaštiti, promociji i unapređenju ljudskih prava i socijalne inkluzije, prevenciji i smanjenju pojave apartidije na Zapadnom Balkanu i borbi protiv diskriminacije.
Saradnja ovih organizacija datira još od 2008. godine kada su, kao izvršni partneri Visokog Komesarijata Ujedinjenih Nacija za izbeglice, otpočele spovođenje regionalnog projekta usmerenog na unapređenje socijalne inkluzije marginalizovanih zajednica na teritoriji Zapadnog Balkana.
Više informacija o ciljevima i aktivnostima WeBLAN-a možete videti ovde.
Odlukom Apelacionog suda u Novom Sadu potvrđena je presuda kojom je Osnovni sud u Novom Sadu utvrdio da je tuženi Grad Novi Sad – Gradska uprava za opšte poslove diskriminatorski postupao prema licima romske nacionalnosti u postupcima naknadnog upisa u matičnu knjigu rođenih.
Gradska uprava za opšte poslove grada Novog Sada je zahteve za naknadni upis troje pravno nevidljivih Roma odbacila s pozivanjem na „trenutnu situaciju u Novom Sadu, sa sve većim prilivom lica romske nacionalnosti koji za sebe i svoju decu tvrde da su rođeni u Novom Sadu“, ističući i bojazan da će „brzopleto, neozbiljno i neoprezno“ postupanje po njihovim zahtevima „izazvati masovnu pojavu sličnih zahteva lica romske nacionalnosti“, zbog čega je Praxis, u oktobru 2010. godine, podneo tužbu protiv Grada Novog Sada tražeći da se utvdi diskriminatorsko postupanje prema licima romske nacionalnosti.
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu od septembra 2011. godine utvrđeno je da se „tuženi rukovodio ličnim svojstvima podnosioca zahteva, neopravdano praveći razliku u odnosu na ova lica, zasnovanu na njihovoj nacionalnoj pripadnosti, (...) te ih stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge podnosioce zahteva koji nisu romske nacionalnosti, čime je učinio akt neposredne diskriminacije“.
Odlučujući u žalbenom postupku, Apelacioni sud u Novom Sadu je dana 18.01.2012. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog od decembra 2011. godine i potvrdio prvostepenu presudu kojom je utvrđen teži oblik diskriminatorskog postupanja Grada Novog Sada. Tuženi je obavezan da u roku od 15 dana u celosti objavi presudu u dnevnom listu „Politika“.
POPULARNI TAGOVI